Rusulica

ujutro sam bila u fini platit račune i redina ko nikad, svaki put sve veća, a jutro, a penzioneri. pa se na licu mjesta, oko zgražanja nad dužinom reda, oformila privremena socijalna grupa čiji su članovi bili dvije penzioneke i ja, s pridruženom članicom mladom djevojkom koja se stidljivo smješkala prema nama. moram priznat da sam se fino uklopila (još samo da nađem posao pa ću se možda počet kretat prema penziji i moć ravnopravnije sudjelovat u razgovorima sa svojim novim prijateljicama).
penzijonerka: svi smo čekali da prođe petnaesti.
(nekim računima je to rok za plaćanje!!, op. a.)
ja: oće li oni nama zaračunat neke kamate?
penzijonerka: ovisi.. ovo što plaćamo paušalno... (pogled u daljinu)
ja: da, da. (pogled u daljinu) šta mislite, koliko će to bit, par kuna?
penzijonerka: (znalački) nee, u lipama, dvije-tri lipe oni zaračunaju kamata.
ja: panije to strašno... (u sebi) uf, jesam li zasrala? one su penzionerke, njima to jest strašno, hm.

---

ja: mislave, meni nešto fali.
mislav: šta?
ja: duša, mislim.

---

već danima viđam policiju kako potiho patrolira i vreba po knežiji iako ona navodno vreba i patrolira već mjesecima pa kao zato ti nije za zabrinut se al ja se isto userem svaki put kad navečer idem doma. neku večer sam išla od sestre do sebe, dvije ulice udaljenosti, ali s otegotnim okolnostima šta sam vidljivo bila žena te time poželjniji i lakši plijen, šta sam na jednoj ruci balansirala pladanj s tortom koju mi je sestra ispekla šta mi je ograničavalo mobilnost i šta je ta torta bila prekrivena aluminijskom folijom koja je šušteći na laganom vjetriću odavala moju lokaciju čak i kad sam čučnila kraj nekog parkiranog auta da se skrijem od nekog auta koje me vrebalo. zamalo sam postala žrtva!

onda sam sutradan otišla do mislava gledat uvod u anatomiju, pa mi se on, kad sam mu iznijela svoje bojazni i svoja uvjerenja, smijao i rugao i nadalje je stvar tekla otprilike ovako:
ja: nemoj mi se rugat! kao mom najboljem prijatelju tvoja je dužnost da se brineš za moju sigurnost! jel tebi stalo do mog života uopće?
mislav: je.
ja: onda ponovi: meni je stalo do rusuličinog života i sigurnosti.
mislav: meni je stalo do rusuličinog života i sigurnosti.
ja: i kao njen najbolji prijatelj pobrinut ću se da rusulica sretno stigne doma i izbjegne opasnosti mafije kao i sve druge opasnosti za koje je u mojoj moći da ih spriječim.
mislav: pobrinuću se.
ja: sve, sve ponovi! i kao njen najbolji prijatelj...
mislav: haha, i kao njen najbolji prijatelj
ja: svaki ću se put pobrinit da ona živa stigne doma...
mislav: hahaha, (zagrcuje se) svaki ću se put pobrinit da ona živa stigne doma, hahaha
ja: i izbjegne sve opasnosti uključujući mafiju...
mislav: ahahaha (guši se) i izbhjegne haha i izbjegne sve opasnost, haha, opasnosti
ja: uključujući mafiju!
mislav: uključujući mafiju haha
ja: dokle god je to u mojoj moći!
mislav: okle haha ghohod je tohoho u mohojoj mohohoći hahaha (štuca i guši se).

mislav stvarno ne zna pravilno disat.

dakle, kad sam od njega iskamčila prisegu mislavu je preostalo jedino da me otprati doma. putem smo sreli prijatelja jovicu porijeklom sa srednjaka kojem nisam propustila iznijet svoje bojazni znajući da će on bit upućen u stanje na knežiji. pa je prijatelj rekao da neće momci s knežije haračit po svom kvartu jerbo da šta će onda katica s trećeg reć njihovim roditeljima u haustoru kad se sretnu, da je onaj njihov mali izrasta u kriminalca i radi nerede po kvartu. zato se oni idu obračunavat u drugi kvart. meni to odgovara, pa se metodom jake autosugestije nastojim složit s jovicom.

a one koji mi kažu da nek se ne brinem jer da sam kad ima toliko policije sigurna, nek još jedamput promisle uzimajući ovaj put u obzir i podatak da di ima dima ima i vatre!

---

slijedom svoje lijenosti a uslijed želje da vam ipak podastrem nešto veći post išla sam kopat po svom dragom nčans (ne čitaj ako nisi sana) folderu, ne bi li iskopala neki svoj zametnuti ali ipak kvalitetni raniji rad. takvog tamo, naravno, nema, i ja to dobro znam, jer po tom folderu rujem maltene svaki put kad idem objavit post, ali sam ovaj put za vas odabrala kritičku recenziju jedne predstave u hnk, datiranu na studeni 2005. nažalost, iz recenzije se ne vidi o kojoj je predstavi riječ, što svakako odaje nestručnog novinara ali vam podastirem tekst kao vrijedan umjetnički artefakt:

ov tipkovnica je fenomenala

tipka MI Sethere's a chemichal reaction

predstava je bila sranje kao što se moglo i očekivati

mnogobrojna ustrajna i neodljivo bogata publika sigurno će se dugo sjećati lažnih poanti dok budu gojili svoju političku karijeru ili svinje

čovjek se malo izgubi nakon pola sata ovakvog umjetičkog užitka ali fabula je toliko priprosto izraĐENA DA gubitak svijesti predstavlja stanovita dramaturška poboljšanja.

Također bi trebali napomenuti pogrešno vrijeme predstave ; ovakav stupanj debiliteta svakako zahtjeva da gledatelj ili gledateljica bude praZNA Želudca.

zima mi je u duši kad vidim da hrvatski teatar iz godine u godinu sve više nalikuje jetri Vladimira Šeksa koji je također bio prisutan na premijeri, vjerovatno po Sanaderovom nalogu. Siguran sam da je nakon ove predstave Hrvatska ispunila sve uvjete za ulazak u EU, iako Gotovina još nije među nama, a bila bi mu dovoljna kazna da je bio na predstavi sinoć.Smrt buržoaziji, molim vas.

mislav

---

ipak sam pronašla jednu svoju pjesmu a kako je tematika blagdanska, podijelit ću je s vama!

pred božić (2004.)

kad li ću konačno spoznati isusa
kad li ću spoznati da mir je u meni
kad li ću zaploviti plavetnilom beskraja moje duše
kad kad kad
(kada zora sine? kada strah me mine?
kad božansko svjetlo sine sa visine?)
/u meni mrzli vjetar puše/
(kada dovoljno ti molitvi uputim?
kada dovoljno ti svijeća zapalim?)
/i svjetovi se stalno ruše/
(kada nahranim dovoljno afrike? kad mužu skuham punjene paprike?)
voljela sam svece jako
a oni samo moje ružne riječi čuše.
i on ne želi k meni doći
a ja, ja sam samo grešnica
i moj grijeh me koči
i on je raspet i za te i za me,
(o kad li će ta pepelnica),
a ipak nas ostavlja
same.
(napravila sam sve šta je u mojoj moći, na meni je sad samo da čekam da me dođe ekipa gadit šta se sprdam s penzionerima i isusom)
---

wishlist za rođendan, posljednja nadopuna:
-thai masaža
-karaoke softver za komp
-super ultra nevjerojatno tople zimske rukavice za bajk
-tečaj i partnera/icu za južnoamerički ples
-ako umrem u ovoj godini da to bude dok lagano tonem u san dok tiho svira band of horses