ponedjeljak, 15. prosinca 2008.
subota, 13. prosinca 2008.
kad sam politizirao svoju egzistenciju...
l.
katalogizirala sam dječju slikovnicu.
Tomica traži Debeljkića - možeš li mu pomoći da ga pronađe?
Mališani obožavaju otkrivati skrivene likove iza prozorčića - a dvostruko iznenađenje nastaje kada otkriju prozorčić unutar prozorčića!
iz: metakstualnost za najmlađe
***
nožem sam trgala omot hrenovki i pritom nekolicini odsjekla krajičak. osjetivši krivnju, kapitulirala sam pred hrenovkom u ime čovjeka, kad nisu oni drugi dok su dekapitirali u njoj samljevenu živad.
iz: suludosti.
***
raspadam se, ne kao uvjet objektivnoj spoznaji, već kao njena posljedica.
***
ja bih htjela da svi vi koji ste nesretni budete sretni, ali dok god je netko tužan,..
(osim šta time nisam sama u tuzi (koliko god one bile u praksi individualne, toliko dobro služe kao rasparamparčarač kojim se komadamo ne bi li se onda zgodnije presložili pri čemu često upotrijebimo tuđe djeliće, samo ako se zateknemo u istom vremenu - a srećom neki, primjerice autori, nekako opstraju generacijama - s nekim koja je upravo izvršio tugu nad sobom))
..postoji šansa da nije cjelovit, a ja to volim jer onda postoji šansa da nije cjelovit zbog mene a onda postoji šansa da me treba a onda postoji šansa da
(jer ne postojim opažena, već postojim potrebna)
postojim.
iz: idealni subjektivizam
***
***
- tu as femme fatal.
- pourquoi?
- je te explanacion: parce que tu as beau et parce que ton féminisme est diferentement de mon féminisme. dit la vérité tout, c'est impossible. materiellement. la vérité est ephemere. la vérité est comme ci, comme ca. la vérité est rélativist. est-ce que comprend?
- oui.
- alors.
***
udat ću se za onoga ko klekne na oba koljena.
a sad scroll gore ugasi ako gori, pa play
l.
katalogizirala sam dječju slikovnicu.
Tomica traži Debeljkića - možeš li mu pomoći da ga pronađe?
Mališani obožavaju otkrivati skrivene likove iza prozorčića - a dvostruko iznenađenje nastaje kada otkriju prozorčić unutar prozorčića!
iz: metakstualnost za najmlađe
***
nožem sam trgala omot hrenovki i pritom nekolicini odsjekla krajičak. osjetivši krivnju, kapitulirala sam pred hrenovkom u ime čovjeka, kad nisu oni drugi dok su dekapitirali u njoj samljevenu živad.
iz: suludosti.
***
raspadam se, ne kao uvjet objektivnoj spoznaji, već kao njena posljedica.
***
ja bih htjela da svi vi koji ste nesretni budete sretni, ali dok god je netko tužan,..
(osim šta time nisam sama u tuzi (koliko god one bile u praksi individualne, toliko dobro služe kao rasparamparčarač kojim se komadamo ne bi li se onda zgodnije presložili pri čemu često upotrijebimo tuđe djeliće, samo ako se zateknemo u istom vremenu - a srećom neki, primjerice autori, nekako opstraju generacijama - s nekim koja je upravo izvršio tugu nad sobom))
..postoji šansa da nije cjelovit, a ja to volim jer onda postoji šansa da nije cjelovit zbog mene a onda postoji šansa da me treba a onda postoji šansa da
(jer ne postojim opažena, već postojim potrebna)
postojim.
iz: idealni subjektivizam
***
Najzadovoljnija sam kad se moja osobna patologija utemeljena potpuno na nesvjesnom, podudari s nazovimo ih objektivnim značajkama na nekoj osobi koja mi se prethodno potpuno iracionalno dojmila. Pa je ne moram, osobu, izvlačit uspostavljanjem naknadnih narativa, niti tražit načine kako da se zavaram znajući da se varam - čemu pak moram pribjeći kad me se dojmi i draga mi postane osoba čiji mi naknadno otkriveni detalji podrivaju dragost - jer se ta osoba neprestano samopotvrđuje u slici koju sam za nju stvorila ostavljajući meni vremena za to da samo uživam u njenom društvu.
***
- tu as femme fatal.
- pourquoi?
- je te explanacion: parce que tu as beau et parce que ton féminisme est diferentement de mon féminisme. dit la vérité tout, c'est impossible. materiellement. la vérité est ephemere. la vérité est comme ci, comme ca. la vérité est rélativist. est-ce que comprend?
- oui.
- alors.
***
udat ću se za onoga ko klekne na oba koljena.
a sad scroll gore ugasi ako gori, pa play
četvrtak, 4. prosinca 2008.
budućnost nas uči da budemo usamljeni. al ja san sad. i onda išćen ća za čitat. a novega ni. hm. gren pois jedan panin.
goran, kolovoz 08
je me suis perdu.
mislav, srpanj 08
tribam pribrojat na kući šta sam projektirala količinu zemlje koju triba iskopat, betona u metrima kubnim, armature u kilogramima, drvene oplate u metrima kvardatnim, lima u metrima dužnim, raznih vrsta izolacije isto u kvardatnim, vrata i prozore na komade, kvake na komade, utičnice na komade i sl.
sestra. siječanj 2006
nepar
cimerica je otišla. premjestila sam kuhinjski stol uzdužno, kako mi je draže. nije mi dosadno, usamljena sam. nisam tužna, sretna sam, iako (opet) jedem sublimiram.
par
neko ko je dostatan sam sebi i sa samim sobom izaziva mi ljubomoru jer ja bi da mu stalno falim. bilo kome. bilo kome ko je dostatan sam sebi ja bi da nedostajem, tu sam potpuno neselektivna.
tu potrebu imam jer snažno želim biti nečije drugo odnosno nečije prvo odnosno nečija esencija, dok vjerojatno mogu biti samo svoja, iako vjerojatno ne mogu biti ničija.
(ja kad se zaljubim, meni dostojanstvo samo smeta.
boris)
nepar
pitanje više nije o bježanju iz zbilje u fikciju nego obnuto. ali ne mogu ni pobjeći iz fikcije i tražiti utočište u zbilji, mogu ga tražiti samo u (nekoj) drugoj fikciji.
par
forsiram da mi je to u redu: neka su drugi cjeloviti i bez mene, tako kad mi dođu sretni i cjeloviti neće ni mene percipirati ni tretirati kao polovicu
(jer to cjeloviti ljudi tako rade, neobjašnjivo)
nego kao cijelu, pa ću se i sama sebi onda pričiniti cijela. a to li je ono šta u stvari želim?
(ne. ja želim da smo jedno ma koliko to bilo nemoguće realno željeti nakon ovolike literature o ljubavi koja mi je izkritizirala aristofana)
da smo dvije cjeline, svaka sa svojom opnom, pa se onda bacamo jedno na drugo, nagnječujemo i oblikujemo jedno po drugome (kao ples, ja nazad ti naprijed, ti nazad ja naprijed).
--
ipak se najbolje mogu zadovoljiti sama, ali impuls mi uvijek mora biti izvanjski.
idem otvoriti pivu. jer kako kaže onaj veliki filozof i prevarant:
kad si ovako malo pripit, onda je sve prohodno. (mislav)
i plakat (od sreće)
a ti čitaj dalje.
***
- misliš li da je zajednička ideja o idealnom vjenčanju dovoljna da se dvoje ljudi vjenča?
- da.
(iz: uredski razgovori; vjenčanja)
***
Le code civil autorise le mariage de mourants ou de personnes décédées. Pour le mariage avec un mourant, il peut se faire si le moribond donne un consentement lucide (la volonté est le consentement essentiel): c'est le mariage in extremis. Pour le mariage avec une personne décédée c'est à dire le mariage posthume, il n'est possible que dans des cas extrêmement exceptionnels: seulement si les formalités officielles nécessaires au mariage ont été accomplies. Le fait d'avoir fait les formalités officielles exprime la volonté.
***
ja: znam da si rekao da trebaš jaku curu.
on: ja trebam tebe.
ja: ali rekao si.
on: ali sad znam da trebam tebe.
možda smo prije, kad smo bili mlada tinejđerka, mislili da bi bilo u redu malo proturječiti ili utjerati istinu, ali sad znam da će ako se jednostavno složim istina (p)ostati upravo ta(kva).
a ako ima netko tko preko (p) nije olako prešao i ima neke sumnje mislim da valja napomenuti da postoji mogućnost da ja upravo svojim pristankom i slaganjem njemu učinim stvar istinitom. to ako nije bio baš sasvim siguran u to šta govori, kao šta mnogi mladi danas nisu.
***
ako je neko zaljubljen u mene znači da pristaje na sliku mene ovakve koju ja naravno ne mogu podnijeti.
***
bijela svjetlosti, da imam kod tebe kredit, tražila bi opetovanje dvaju trenutaka: mene malene gole, bose na sunčanom betonu šoltanske terase. i kad bi se mogla stalno rastajati s njim. tj od njega. tj s njim.
***
razmišljala sam gledajući televizijski program koji je
doduše s manje stila,
obrađivao istu tematiku,
o ljubavi spram robota.
i pitajući se bi li
kad bi subjekt bio dovoljno imućan da plati
a tehnologija dovoljno uznapredovala da izvrši
kreiranje robota koji bi subjektovoj osobnoj patologiji savršeno išao na ruku
to po subjektovu želju bilo dobro ili ne.
zamislila sam kako bi bilo dobiti točno ono šta želim (k)od mog partnera
pa sam završila pitajući se zašto bi ono točno bilo nezdravo urediti ljubavni život potpuno solipsistički.
nisam se mogla sjetiti.
iz: du désir; robotomija
***
prije sam u bebama vidila samo buduću bol, sad u njima primarno vidim potencijal. mislim da mi se mijenja gledište, a ja to mogu samo promatrati, i to pak samo iz novog gledišta. iritantno.
***
...u svijetu u kojem je njegova poročna želja da proba heroin legitimnija od moje poročne želje da imam kičasto vjenčanje, a zato jer je više kul.
zašto svi poroci nisu jednako legitimni?
***
kad meni jedinoj predstava nije bila smiješna, jel to znači da ne dijelim s njima estetsko-ideološke kriterije ili da sam sjebana, i koje je od to dvoje prihvatljivije, i zašto sva neslaganja nisu jednako legitimna?
***
imam hrpicu knjiga o ljubavi na čijim marginama ispisujem stvari poput ali H. nije potražio drugu ljubav. mislim se šta će moji prapotomci misliti o baki - možda isto što i knjižničar iz nsb-a kod kojega sam naručila knjigu o ženama koje previše vole, neprestano mu dosađivavši upitima je li stigla, a onda sjela i žurno izvadila tonu bilješki iz nje. pomislit će možda da im je baka imala žestokih ljubavnih problema na koje je odgovore strastveno tražila u knjigama.
***
gledam svog dečka i što je ljepši sve mi je teže što ga nemam.
***
ljubavnik me nikad ne dodiruje dovoljno dugo, uvijek je najprisutnij osjećaj gubitka koji će uslijediti i nastupiti.
zato mi je od jedne od najvećih važnosti da moj ljubavnik spava altruistički tj dopušta i daje mi dodir u snu, jer tad ga imam satima i mogu se malo opustiti pri čemu često i zaspem.
iz: le désir et le besoin
četvrtak, 27. studenoga 2008.
- zvala si me. šta je? (sestra)
- di si ti, jesi bila na pilatesu? (ja)
- ne, nemam danas, doma sam sad.
- meni se ne da doć po to, mislila sam da mi ti kad ideš na pilates doneseš_
- ali nemam ga četvrtkom.
- a ne da mi se sad, tek sam došla doma, bila sam još i na kavi, ali slušaj, vidila sam se s babs i ona mi je rekla da nemoš u saunu s tamponom. rekla joj je neka difovka, a ona se kuži.
- ne, ali ja moram otić u saunu u subotu.
- ali kaže ona da ne smiš, toplina ti potakne krvarenje valjda. ne smiš, kužiš, ko andol_
- ko andol i pivu, znam,
- (?)
- _ali mogu ić, neće mi ić puno.
- ma vjerojatno neš baš umrit, daš umrit, sigurno bi do sad već čule_
- neće mi ić puno, sutra i preksutra sam već na dnevnim ulošcima.
- a onda valja moš, ako ti i potakne malo nije bed.
- e, jer danas je mlađak i baš moram ić u subotu.
- molim?
- jesi ti znala da na mlađak moraš ošišat nokte jer ti onda rastu jaki i budu super.
- (?)
- meni su nokti bili nikakvi i lomljivi i onda sam ih prošli put u splitu ošišala, sićam se da je bija mlađak, i sad mi rastu znaš kako čvrsti. moraš ih danas ošišat, danas je mlađak, paš vidit.
- ja sam ih jutros ošišala. to je danas.
- eto, saš vidit kako će ti bit jaki. i kosu, totalno ti ovisi kad ošišaš_
- šta ovisi?
- totalno ti ovisi oće li ti brže ili sporije rast, to ti je živa istina.
- daj molim te.
- najozbiljnije ti govorim, ako je ošišaš za mlaćka, brže će ti rast!
- jel ti sebe čuješ?
- istina je! vidićeš kad ti nokti narastu čvrsti! vidićeš!
- jel ti to meni prijetiš?
- vidićeš kako će ti čvrsti narast. i depilirat se moraš za mlaćka.
- molim?
- ja sam se ono kad sam prvi put depilirala pizdu, kad sam ono bila na brazilki pa mi posli ništa nije raslo, to je isto bilo za mlađak!
- šta, ona prva brazilka?
- je!
- na mlađak je bila?
- je. i znaš kako mi je posli glatko bilo i dugo mi nije naraslo. to ti je sve zbog mlaćka. i još tisuću stvari, i kad se oćeš detoksicirat onda isto moraš za mlaćka, a ako se želiš udebljat, onda_
(...)
(...)
(...)
_a to pada taman na blagdane, pa je to malo u kurcu, ali onda odma imamo sljedeći mlađak za detoksicirat se.
- aha.
- vidićeš kad ti izrastu nokti. vidićeš. i moraš se depilirat danas.
- ali ne da mi se dolazit po to sad, umorna sam, tek sam došla doma.
- ali moraš danas, mlađak!
sad mi se uopće ne da iz kuće ali idem kod sestre po eletrični depilator epilator. ona se njime baš ne služi otkad ide na brazilku. ja ga volim kad imam neku unutranju bol, onda si čupam površinu pa ne osjetim ovo unutra pa nek mi eletrični depilator epilator bude ovih dana kraj mene. ali kako je danas mlađak, moraću se čupat danas. to boli stvarno jako. ne sumnjam da ću si prizvat neku unutarnju bol, da malo priguši bol čupanja, ili bar dijalogizira s njom.
ilustracija: još dvanaest dana do mlaćka - portret sestre u čizmama.
- di si ti, jesi bila na pilatesu? (ja)
- ne, nemam danas, doma sam sad.
- meni se ne da doć po to, mislila sam da mi ti kad ideš na pilates doneseš_
- ali nemam ga četvrtkom.
- a ne da mi se sad, tek sam došla doma, bila sam još i na kavi, ali slušaj, vidila sam se s babs i ona mi je rekla da nemoš u saunu s tamponom. rekla joj je neka difovka, a ona se kuži.
- ne, ali ja moram otić u saunu u subotu.
- ali kaže ona da ne smiš, toplina ti potakne krvarenje valjda. ne smiš, kužiš, ko andol_
- ko andol i pivu, znam,
- (?)
- _ali mogu ić, neće mi ić puno.
- ma vjerojatno neš baš umrit, daš umrit, sigurno bi do sad već čule_
- neće mi ić puno, sutra i preksutra sam već na dnevnim ulošcima.
- a onda valja moš, ako ti i potakne malo nije bed.
- e, jer danas je mlađak i baš moram ić u subotu.
- molim?
- jesi ti znala da na mlađak moraš ošišat nokte jer ti onda rastu jaki i budu super.
- (?)
- meni su nokti bili nikakvi i lomljivi i onda sam ih prošli put u splitu ošišala, sićam se da je bija mlađak, i sad mi rastu znaš kako čvrsti. moraš ih danas ošišat, danas je mlađak, paš vidit.
- ja sam ih jutros ošišala. to je danas.
- eto, saš vidit kako će ti bit jaki. i kosu, totalno ti ovisi kad ošišaš_
- šta ovisi?
- totalno ti ovisi oće li ti brže ili sporije rast, to ti je živa istina.
- daj molim te.
- najozbiljnije ti govorim, ako je ošišaš za mlaćka, brže će ti rast!
- jel ti sebe čuješ?
- istina je! vidićeš kad ti nokti narastu čvrsti! vidićeš!
- jel ti to meni prijetiš?
- vidićeš kako će ti čvrsti narast. i depilirat se moraš za mlaćka.
- molim?
- ja sam se ono kad sam prvi put depilirala pizdu, kad sam ono bila na brazilki pa mi posli ništa nije raslo, to je isto bilo za mlađak!
- šta, ona prva brazilka?
- je!
- na mlađak je bila?
- je. i znaš kako mi je posli glatko bilo i dugo mi nije naraslo. to ti je sve zbog mlaćka. i još tisuću stvari, i kad se oćeš detoksicirat onda isto moraš za mlaćka, a ako se želiš udebljat, onda_
(...)
(...)
(...)
_a to pada taman na blagdane, pa je to malo u kurcu, ali onda odma imamo sljedeći mlađak za detoksicirat se.
- aha.
- vidićeš kad ti izrastu nokti. vidićeš. i moraš se depilirat danas.
- ali ne da mi se dolazit po to sad, umorna sam, tek sam došla doma.
- ali moraš danas, mlađak!
sad mi se uopće ne da iz kuće ali idem kod sestre po eletrični depilator epilator. ona se njime baš ne služi otkad ide na brazilku. ja ga volim kad imam neku unutranju bol, onda si čupam površinu pa ne osjetim ovo unutra pa nek mi eletrični depilator epilator bude ovih dana kraj mene. ali kako je danas mlađak, moraću se čupat danas. to boli stvarno jako. ne sumnjam da ću si prizvat neku unutarnju bol, da malo priguši bol čupanja, ili bar dijalogizira s njom.
ilustracija: još dvanaest dana do mlaćka - portret sestre u čizmama.
petak, 21. studenoga 2008.
mon féminisme est differentement de ton féminisme.
mislav
re..recimo.. ne znam kako to reći u prvom licu, možda reknem, ali kako ću svakako reći, onda mogu krenuti i tako. reći ću da ona naprimjer kaže svom najboljem prijatelju
užasno sam nesretna s njim
i da taj prijatelj onda ode njemu i kaže mu
ona je užasno nesretna s tobom ali te nikad neće imati snage ostaviti pa ti ostavi nju ako je stvarno voliš
i onda on dođe ili ne dođe nužno, zašto bi morao doći, i ostavi je.
sranje je to, jer je izvanjska instanca pretpostavila da njoj njena nesreća nije draža od sve sreće ovoga svijeta, a poluizvanjska instanca ju i poslušala.
stefani hohnjec dade se tući od mladića. zašto? nas to smeta? kad se možemo, sasvim romantično doduše, prisjetit kako se svi odreda dademo tući, samo možda ne uvijek na fizičkom polju. pa se onda ja dalje mogu priupitat zašto ne bi bilo u redu da je meni u redu da me se tuče? molim, zašto to ne bi bilo u redu? zašto?
iz: kako ne upasti u diskurs
***
she asked me, "Mom when I grow up will I be a mom, just like you?" Yup, Mary. (no caffeine yet, my answers are bare bones.) "So does that mean you'll die, because there'll be two of us?"
http://www.mollycoddleblog.com
kad žena ili roman simić napišu knjigu pa se onda žena uda odnosno roman simić oženi i doda svome još jedno prezime, onda mi u bazi podataka književnika i ca imamo lidiju bajuk i lidiju bajuk prezime2kojeSadZaboravih pa onda ako želimo da naš novi sajt nađe sve knjige istog autora ili ce, on ne može nać sve lidijine knjige jer je ona malo bila jedna lidija pa je sad malo druga odnosno roman simić isto. tako da možemo reći da žena (i roman simić) udajom doista i stvarno, ma šta ona na osobnoj razini osjećala o toj transformaciji (sebe kroz) svog imena (još se nisam potrudila proučit pa naučit gramatiku), postaje druga osoba. bar za našu bazu pisaca.
ali možda ja mogu obje lidije nazvati jednako. možda postoji i računalna skripta koja dvije lidije može sliti u jednu. samo sama lidija (ili roman simić bodrožić) ne može sebe sliti u jedno. ili može? lidija?
a kad nadežda čačinović napiše knjigu, pa je onda napiše nadežda čačinović puhovski, pa onda opet nadežda čačinović, je li stvar za mene lakša? nije. a za nadeždu? nadežda?
iz: branding identiteta; u uredu
mislav
re..recimo.. ne znam kako to reći u prvom licu, možda reknem, ali kako ću svakako reći, onda mogu krenuti i tako. reći ću da ona naprimjer kaže svom najboljem prijatelju
užasno sam nesretna s njim
i da taj prijatelj onda ode njemu i kaže mu
ona je užasno nesretna s tobom ali te nikad neće imati snage ostaviti pa ti ostavi nju ako je stvarno voliš
i onda on dođe ili ne dođe nužno, zašto bi morao doći, i ostavi je.
sranje je to, jer je izvanjska instanca pretpostavila da njoj njena nesreća nije draža od sve sreće ovoga svijeta, a poluizvanjska instanca ju i poslušala.
stefani hohnjec dade se tući od mladića. zašto? nas to smeta? kad se možemo, sasvim romantično doduše, prisjetit kako se svi odreda dademo tući, samo možda ne uvijek na fizičkom polju. pa se onda ja dalje mogu priupitat zašto ne bi bilo u redu da je meni u redu da me se tuče? molim, zašto to ne bi bilo u redu? zašto?
iz: kako ne upasti u diskurs
***
she asked me, "Mom when I grow up will I be a mom, just like you?" Yup, Mary. (no caffeine yet, my answers are bare bones.) "So does that mean you'll die, because there'll be two of us?"
http://www.mollycoddleblog.com
kad žena ili roman simić napišu knjigu pa se onda žena uda odnosno roman simić oženi i doda svome još jedno prezime, onda mi u bazi podataka književnika i ca imamo lidiju bajuk i lidiju bajuk prezime2kojeSadZaboravih pa onda ako želimo da naš novi sajt nađe sve knjige istog autora ili ce, on ne može nać sve lidijine knjige jer je ona malo bila jedna lidija pa je sad malo druga odnosno roman simić isto. tako da možemo reći da žena (i roman simić) udajom doista i stvarno, ma šta ona na osobnoj razini osjećala o toj transformaciji (sebe kroz) svog imena (još se nisam potrudila proučit pa naučit gramatiku), postaje druga osoba. bar za našu bazu pisaca.
ali možda ja mogu obje lidije nazvati jednako. možda postoji i računalna skripta koja dvije lidije može sliti u jednu. samo sama lidija (ili roman simić bodrožić) ne može sebe sliti u jedno. ili može? lidija?
a kad nadežda čačinović napiše knjigu, pa je onda napiše nadežda čačinović puhovski, pa onda opet nadežda čačinović, je li stvar za mene lakša? nije. a za nadeždu? nadežda?
iz: branding identiteta; u uredu
subota, 8. studenoga 2008.
rusulice jel ti stalno čekaš neka buduća, ljepša vremena? daj neki veseli post, jebaga.
ptica
uzeti mlađu staru djevojku i upoznati je sa svojim brakom. neka se brak čini što ljepšim, s pokojim obaveznim problemom koji će poslužiti da ga u očima mlađe stare djevojke dodatno učvrsti. onda djevojku poljubiti.
iz: pravilnik o uzdrmavanju predodžbi; vježbe za bivanje; naputak za odgoj partikularne odrasle djevojke; sitcomi, sita sam vas
***
znati da je riječ o sublimaciji možemo kad za dotičnu aktivnost uopće na marimo kad smo s voljenim objektom. tako znam da nogomet kod mog mladića nije sublimacija nego iskrena autonomna potreba. još valja promisliti što je s aktivnostima koje radimo zajedno s voljenim objektom.
iz: psihe analiza
***
ako mi propadne udaja za čovjeka, rekla sam stipi, mogu se uvijek udat za isusa, ali kaže stipe da oni imaju kriterije pri prijemu, slične onima zbog kojih me nikad nije upoznao sa svojima, pomislila sam, da ne pomisle da on ima curu, mislila sam tada, i govorila kako ću glumiti da sam mislavova cura, za svaki slučaj, ali ne, nego da u razgovoru spontano (i žarko) ne spomenem pénis,
iz: vjenčanja; bojkot točke
***
kako sam ja relativna feministica, te pretendiram na, ako već ne emotivnu, a ono fizičku samostalnost (osim u onom tj ovom dijelu u kojem se emotivni dio realizira kroz fizički), dakle kako sam relativna feministica, to ne tražim stanovite usluge, poput nošenja teške putne torbe, od svog mladića, ali ih on onda, a jer je dobar, ponudi nekoj drugoj ženskoj osobi s primjerice teškom putnom torbom te mi onda bude krivo šta se on, kad se već mora trošiti, ne troši na mene nego na nepoznate ljude. Radi se o proturječju – da naš ljubavnik mora biti dobar, jer je savršen – a s druge strane, ne smije biti dobar prema drugima, samo pema nama. (Barthes)
iz: pol(ov)na razmat(r)anja
***
Postoji veza između libidalnih investicija i psihičke stabilnosti. Ako uložimo libido u krivi objekt koji nam neprestano izmiče, naša će psihička stabilnost biti poljuljana.
Žena koristi muškarca da bi organizirala simbolički prostor koji bi joj osigurao identitet i potvrdio je kao objekt ljubavi.
Žene žele biti muškarcu sve ili ništa, dok je ono što muškarci žele od nje: da bude njegovo Drugo.
Što više pokušavaš ukinuti razdvojenost razumijevanjem druge osobe, time tu razdvojenost potvrđuješ.
(iz: pograničja nekorektnog citiranja)
neki će mi od vas u sebi reći ja bih razumio sve čak i kad ne bih razumio, ali s tima vama ne mogu biti isinski bliska, ne zato šta me razumijevajući krivo razumijete, nit iz mog klasičnog mazohizma, nego iz snažnog intimnog uvjerenja da me niko ne može razumjeti jer sam predodređena za biti nerazum(ijeva)na. iako, otkad sam ubila oca njegova imena (me) označuju.
jer ja mogu glumiti da mi nije ništa a da se to ne primijeti, kad hoću, a najčešće neću iako ću onda ispasti individua koja igra igre, koja ide na živce, jetru i mozak jer i dalje, esperanza survivit, mislim da ima šanse i mogućnosti da neko shvati koliko me grubo i čvrsto treba uzeti. ja mogu glumiti a da se to ne primijeti i vi ćete bit mirni jer upozoravanje je djetinjasta i narcistička djelatnost i čin, jer se znade da živcira druge, jer ima smisla upozoriti jedino sanu sebe, jer će(te) upozoravala ja ili ne u oba slučaja jednom i drugom shvatiti da je bilo neizdrživo do odlaženja tek kad odem ili u oba slučaja neće(te) shvatiti ništa, da je bilo neizdrživo od (od)laganja.
nije mi dozvoljeno, restrikcijama gorim od onih državnog aparata, biti nesretna zbog stvari koje se drugima ne čine primjerenima mojoj (relativnoj) dobi, mojoj (relativnoj) zrelosti, mojoj emocionalnoj (ne)stabilnosti. to je ono šta me najviše ras(tužuje).
ne razlozi koje drugi ne razumiju, nego razlozi koje drugi ne dopuštaju.
iz: (...) jer loše raspoloženje nije ništa drugo doli poruka. (Barthes)
***
jutros sam te prvo sanjala, a onda sam te nakon alarma zagrlila, i ti si mene, pa sam ostala tako ležati i puniti se, da mi potraje. ja tako volim kad me grliš u nesvijesti ili polusnu.
iz: ti
ptica
uzeti mlađu staru djevojku i upoznati je sa svojim brakom. neka se brak čini što ljepšim, s pokojim obaveznim problemom koji će poslužiti da ga u očima mlađe stare djevojke dodatno učvrsti. onda djevojku poljubiti.
iz: pravilnik o uzdrmavanju predodžbi; vježbe za bivanje; naputak za odgoj partikularne odrasle djevojke; sitcomi, sita sam vas
***
znati da je riječ o sublimaciji možemo kad za dotičnu aktivnost uopće na marimo kad smo s voljenim objektom. tako znam da nogomet kod mog mladića nije sublimacija nego iskrena autonomna potreba. još valja promisliti što je s aktivnostima koje radimo zajedno s voljenim objektom.
iz: psihe analiza
***
ako mi propadne udaja za čovjeka, rekla sam stipi, mogu se uvijek udat za isusa, ali kaže stipe da oni imaju kriterije pri prijemu, slične onima zbog kojih me nikad nije upoznao sa svojima, pomislila sam, da ne pomisle da on ima curu, mislila sam tada, i govorila kako ću glumiti da sam mislavova cura, za svaki slučaj, ali ne, nego da u razgovoru spontano (i žarko) ne spomenem pénis,
iz: vjenčanja; bojkot točke
***
kako sam ja relativna feministica, te pretendiram na, ako već ne emotivnu, a ono fizičku samostalnost (osim u onom tj ovom dijelu u kojem se emotivni dio realizira kroz fizički), dakle kako sam relativna feministica, to ne tražim stanovite usluge, poput nošenja teške putne torbe, od svog mladića, ali ih on onda, a jer je dobar, ponudi nekoj drugoj ženskoj osobi s primjerice teškom putnom torbom te mi onda bude krivo šta se on, kad se već mora trošiti, ne troši na mene nego na nepoznate ljude. Radi se o proturječju – da naš ljubavnik mora biti dobar, jer je savršen – a s druge strane, ne smije biti dobar prema drugima, samo pema nama. (Barthes)
iz: pol(ov)na razmat(r)anja
***
Postoji veza između libidalnih investicija i psihičke stabilnosti. Ako uložimo libido u krivi objekt koji nam neprestano izmiče, naša će psihička stabilnost biti poljuljana.
Žena koristi muškarca da bi organizirala simbolički prostor koji bi joj osigurao identitet i potvrdio je kao objekt ljubavi.
Žene žele biti muškarcu sve ili ništa, dok je ono što muškarci žele od nje: da bude njegovo Drugo.
Što više pokušavaš ukinuti razdvojenost razumijevanjem druge osobe, time tu razdvojenost potvrđuješ.
(iz: pograničja nekorektnog citiranja)
neki će mi od vas u sebi reći ja bih razumio sve čak i kad ne bih razumio, ali s tima vama ne mogu biti isinski bliska, ne zato šta me razumijevajući krivo razumijete, nit iz mog klasičnog mazohizma, nego iz snažnog intimnog uvjerenja da me niko ne može razumjeti jer sam predodređena za biti nerazum(ijeva)na. iako, otkad sam ubila oca njegova imena (me) označuju.
jer ja mogu glumiti da mi nije ništa a da se to ne primijeti, kad hoću, a najčešće neću iako ću onda ispasti individua koja igra igre, koja ide na živce, jetru i mozak jer i dalje, esperanza survivit, mislim da ima šanse i mogućnosti da neko shvati koliko me grubo i čvrsto treba uzeti. ja mogu glumiti a da se to ne primijeti i vi ćete bit mirni jer upozoravanje je djetinjasta i narcistička djelatnost i čin, jer se znade da živcira druge, jer ima smisla upozoriti jedino sanu sebe, jer će(te) upozoravala ja ili ne u oba slučaja jednom i drugom shvatiti da je bilo neizdrživo do odlaženja tek kad odem ili u oba slučaja neće(te) shvatiti ništa, da je bilo neizdrživo od (od)laganja.
nije mi dozvoljeno, restrikcijama gorim od onih državnog aparata, biti nesretna zbog stvari koje se drugima ne čine primjerenima mojoj (relativnoj) dobi, mojoj (relativnoj) zrelosti, mojoj emocionalnoj (ne)stabilnosti. to je ono šta me najviše ras(tužuje).
ne razlozi koje drugi ne razumiju, nego razlozi koje drugi ne dopuštaju.
iz: (...) jer loše raspoloženje nije ništa drugo doli poruka. (Barthes)
***
jutros sam te prvo sanjala, a onda sam te nakon alarma zagrlila, i ti si mene, pa sam ostala tako ležati i puniti se, da mi potraje. ja tako volim kad me grliš u nesvijesti ili polusnu.
iz: ti
četvrtak, 23. listopada 2008.
je suis, mais...
mislav
(većina vas ne upali ih, iako su većinom konceptualno smišljene. ova nije.)
- volim te.
- ma pijanduro!
iz: short message service ljubav
***
greška je učiti svijet analiziran i kategoriziran, ne jer ga time dobivamo posredovanog (nije li uvijek? jest, uvijek je.) nego jer ima puno stvarnosti koja ne stane ni u jednu posredovnu/posredujujuću kategoriju (za koju smo odlučili da je treba učiti).
pitanje je što se dešava s tim suviškom stvarnosti - da li nam je nevidljiv - kao brod lévi-straussovim indijancima koji nikada nisu vidjeli more, nespoznatljiv - kao zapadnjacima istočnjačka duhovnost ili pogrešno spoznatljiv - kao svima sve?
također, učenjem svijeta kroz kategorije usvajaju se neprimjetno i kategorije same pa ako do osobe nešto docnije dođe neka informacija ili podražaj koji je uostalom također informacija, ona će ga moći svrstati samo u jednu od posjedovanih kategorija, pa će ili iskriviti informaciju (svrstavanje se naravno događa primanjem samim tojest njegov je nerazdvojan dio, sljubljeni su (kao performativnost)(koja nema veze s ovim, ovo je usporedba)) ili doživjeti zbunjeno stanje ne uspjevši u svrstavanju.
(pod uvjetom da se radi o nama vidljivom djeliću stvarnosti)
no možda joj se pritom ipak otvore prozori percepcije, i zato valja dijete i ostale općenite osobe što češće dovoditi u situacije koje im na prvu misao neće biti lako kategorizirati.
iz: naputak za angažirani odgoj općenitog djeteta
(praktična vježba: u koji žanr ovo spada? iz: trik pitanje)
***
kamera na mobitelu dopušta mi da kroz nju gledam ono šta je u svim situacijama manje legitimno gledat nego mobitel.
iz: gledanje kroz medij - medijalizacija pogleda?
***
1.ako dobijem ono šta želim pod uvjetima koje ne želim, da li sam dobila ono šta želim i trebam li pristajati na to (jer time gubim šanse da dobijem ono šta želim pod uvjetima pod kojima želim)? 2. osjećam se kao da ne smijem imati želja, sramim se tuđeg pogleda dok želim i njegovog preziranja moje želje u meni. prezirem li je ja to u sebi? 3. prije sam mogla dugo čekati na ostvarenje želje, više ne. jesu li mi sadašnje želje time manje autentične?
iz: le plaisir du désir
***
mladić me je (uvijek, nužno i strukturalno) precijenio i da bi mu sačuvala dostojanstvo moram se truditi biti to šta on hoće od mene gubeći se naravno time jer iako smo per se, ili, ne budimo pretenciozni, za se, promjenjivi i nikad se ne prestajemo oblikovati, ako mi nije dopušteno da se oblikujem omeđena parametrima koje sama odredim, ne prestajem li onda biti autentična ja?
ali kad odem malo dalje i razmotrim slučaj u kojem sama nisam baš zadovoljna sobom (to može biti i slučaj u kojem sam pounutrila potrebe i želje primjerice mog mladića) i potrudim se biti ono šta hoću od sebe oblikujući se pritom parametrima koje sam ja odredila, ne prestajem li i onda biti autentična ja?
ne prestajem, jer iako je moj pogled na mene uvijek tuđi pogled na mene, tim drugima koji me gledaju sam, kao šta znamo, sama odredila šta o meni misle.
i prestajem, jer sam to odredila parametrima koje su oni meni odredili.
i ne prestajem jer ne postoji autonomno slobodnoplutajuće autentično
i prestajem jer u svojoj biti mogu biti jedino neautentična,
i ne prestajem jer je neautentičnost moja autentičnost.(..)
iz: usložnjavanja; branding identiteta
mislav
(većina vas ne upali ih, iako su većinom konceptualno smišljene. ova nije.)
- volim te.
- ma pijanduro!
iz: short message service ljubav
***
greška je učiti svijet analiziran i kategoriziran, ne jer ga time dobivamo posredovanog (nije li uvijek? jest, uvijek je.) nego jer ima puno stvarnosti koja ne stane ni u jednu posredovnu/posredujujuću kategoriju (za koju smo odlučili da je treba učiti).
pitanje je što se dešava s tim suviškom stvarnosti - da li nam je nevidljiv - kao brod lévi-straussovim indijancima koji nikada nisu vidjeli more, nespoznatljiv - kao zapadnjacima istočnjačka duhovnost ili pogrešno spoznatljiv - kao svima sve?
također, učenjem svijeta kroz kategorije usvajaju se neprimjetno i kategorije same pa ako do osobe nešto docnije dođe neka informacija ili podražaj koji je uostalom također informacija, ona će ga moći svrstati samo u jednu od posjedovanih kategorija, pa će ili iskriviti informaciju (svrstavanje se naravno događa primanjem samim tojest njegov je nerazdvojan dio, sljubljeni su (kao performativnost)(koja nema veze s ovim, ovo je usporedba)) ili doživjeti zbunjeno stanje ne uspjevši u svrstavanju.
(pod uvjetom da se radi o nama vidljivom djeliću stvarnosti)
no možda joj se pritom ipak otvore prozori percepcije, i zato valja dijete i ostale općenite osobe što češće dovoditi u situacije koje im na prvu misao neće biti lako kategorizirati.
iz: naputak za angažirani odgoj općenitog djeteta
(praktična vježba: u koji žanr ovo spada? iz: trik pitanje)
***
kamera na mobitelu dopušta mi da kroz nju gledam ono šta je u svim situacijama manje legitimno gledat nego mobitel.
iz: gledanje kroz medij - medijalizacija pogleda?
***
1.ako dobijem ono šta želim pod uvjetima koje ne želim, da li sam dobila ono šta želim i trebam li pristajati na to (jer time gubim šanse da dobijem ono šta želim pod uvjetima pod kojima želim)? 2. osjećam se kao da ne smijem imati želja, sramim se tuđeg pogleda dok želim i njegovog preziranja moje želje u meni. prezirem li je ja to u sebi? 3. prije sam mogla dugo čekati na ostvarenje želje, više ne. jesu li mi sadašnje želje time manje autentične?
iz: le plaisir du désir
***
mladić me je (uvijek, nužno i strukturalno) precijenio i da bi mu sačuvala dostojanstvo moram se truditi biti to šta on hoće od mene gubeći se naravno time jer iako smo per se, ili, ne budimo pretenciozni, za se, promjenjivi i nikad se ne prestajemo oblikovati, ako mi nije dopušteno da se oblikujem omeđena parametrima koje sama odredim, ne prestajem li onda biti autentična ja?
ali kad odem malo dalje i razmotrim slučaj u kojem sama nisam baš zadovoljna sobom (to može biti i slučaj u kojem sam pounutrila potrebe i želje primjerice mog mladića) i potrudim se biti ono šta hoću od sebe oblikujući se pritom parametrima koje sam ja odredila, ne prestajem li i onda biti autentična ja?
ne prestajem, jer iako je moj pogled na mene uvijek tuđi pogled na mene, tim drugima koji me gledaju sam, kao šta znamo, sama odredila šta o meni misle.
i prestajem, jer sam to odredila parametrima koje su oni meni odredili.
i ne prestajem jer ne postoji autonomno slobodnoplutajuće autentično
i prestajem jer u svojoj biti mogu biti jedino neautentična,
i ne prestajem jer je neautentičnost moja autentičnost.(..)
iz: usložnjavanja; branding identiteta
četvrtak, 16. listopada 2008.
ja san još uvik zaljubljen u sve cure u koje san bija zaljubljen. nisan neki revizionist.
marko
***
- hitno te trebam, sigurna sam da sam trudna, sanjala sam to.
- ljubavi, nisi trudna.
- jesam, trudna sam, garant sam trudna, sto posto, sigurna sam, imam sve simptome, kad sam se probudila uguglala sam simptome trudnoće odma i bila sam sva uznemirena i morala sam te čut.
- ti nisi trudna.
- iako su to isti simptomi i pmsa, ali malo mi je rano za simptome pmsa.
- smiri se, nisi trudna.
- sva sam otekla i naubrila i sise su mi osjetljive.
- jer ćeš dobit menstruaciju.
- jesam li ovako i proši put paničarila da sam trudna?
- jesi, ali ne baš ovoliko.
- jesu mi sise i tad bile osjetljive?
- jesu.
- joj, ali sad su baš jako otekle, i sanjala sam, i rekla sam ti u snu..
- i šta sam ja rekao?
- nisam mogla protumačit šta točno misliš o tome.
- sve moje prijateljice i cur..., sve cure koje znam, sve vi paničarite oko trudnoće, niste normalne. ajde, nemoj se molim te nervirat.
- ali moram, da izazovem spontani pobačaj ako sam ipak trudna.
- ovo je jedini valjani argument za paničeranje oko trudnoće koji sam do sad čuo.
iz: kritika čistog seksa; alternativne metode
***
kad golubovi hodaju glava im ide naprijed-nazad u maniri starih mehaničkih igračaka. ideja za kratki film: golubovi šetaju naokolo na walk like an egiptian.
***
on: upisaću postdiplomski.
marko: iz čega?
on: iz komparativne.
marko: zašto?
on: nemam racionalnog objašnjenja osim što želim doktorirati.
***
The enchantment of love is how the subject deals, on the one hand, with his or her own lack, and, on the othr hand, with the lack in the loved one (Salecl) ...jer bi drugi morao ispunjavat moju prazninu koja je tu upravo zato što je on svojim postojanjem na drugoj strani (granice mene subjekta) čini prazninom.
ali što bi bio manjak mog objekta (ne kao atribut mu nego kao nešto što on posjeduje)? to šta nikada ne može ispuniti moju prazninu, iako je ona njegov odljev, iako je nastala po njemu? mislim da je to. a to ne može zato šta se moja rupa stalno deformira, i to čak ne samo oblikom već i opsegom, a kako nam je iz iskustva poznato da naš voljeni objekt nikada ne može pratiti naš ritam transformacije sve kad bi i htio, osuđeni smo na objekt koji nam je (stalno i) istovremeno i nepodoban i upravo ono šta nam treba. upravo ono šta nam treba, ako ipak nastavimo i dalje formirati prazninu oko objekta, ali ne prečesto, nego svaku malo. ako objekt izbacimo iz igre u startu i nastavimo plesti sami sa sobom, riječ je o umjetnosti ili tinjeđerskoj zaljubljenosti.
As such, love does not call for an answer, although we usually think so ... jer nam eto nije potreban uzvrat, dostaje nam nepomični objekt i naš govor o ljubavi koji je dostatan sam po sebi. ali ako je objekt nepomičan i niti se ne trudi malo prilagođavati, iako smo gore vidili da je to zalud, onda kvragu! dopizdi ovome pusta priča (iako se ne bi svi, npr marko, sa mnom složili). ili ne dopizdi, ali onda cijelo vrijeme priča sam sa sobom, pa ako vam je to po volji, izvolite. ali objekt bi mogo bar malo mrdnut, kažem ja, ako oćemo pravu utakmicu. ovo prvo valja ostaviti umjetnosti, ili tinejđerskoj zaljubljenosti.
iz: skice (nepodobne) za diplomski
kad nas se kao malene uči da imenujemo svoje malene lutke i umjetnu (ako se ravnamo po mogućnosti za (ne mogu bez mogućnosti jer bi onda isključila mrtvorođenčad) živo-neživo principu) ili pravu živad, daje nam se i usađuje pomisao da smo in charge, ravnatelji, stvoritelji, bogovi. tu leži začetak kasnijih previsokih stremljenja i razočaranja koja iz njih proizlaze, u tome šta sama mogu dati ime, a u njemu je sadržana bit.
***
ja: šta to pjevušiš?!
on: husky rescue. ma, ta mi je pjesma ostala u glavi. ženski dio...
(ja: ...tvog malog tima na poslu je danas cijeli dan puštao tu...)
on: ...mene je jako simpatizira.
(on: ženski dio?jesam li ovime ranio svoju muškost?) NE VALJA PITAJ NJEGA KAKO BI ON TO REKAO
on: ali ženski dio mene je lezbijka.
(poljubac)
(par dana kasnije)
ja: kako bi ti rekao, ti osobno, kad bi htio reć "jesam li ovime ranio svoju muškost?"?
on: kad bih ja to htio reći?
ja: da.
on: ranio čime?
ja: nije važno, nečime.
on: ja to ne bih rekao.
ja: da, nego kako bi ti to rekao?
on: ja to uopće ne bih rekao.
ja: ne rekao, nego promislio. kad bi to išao promisliti, kojim bi riječima promislio?
on: ali ja to uopće ne bih promislio. ne može mi ništa raniti muškost. ja ne vjerujem u muškost. ni u muškost ni u ženskost. to su konstrukti.
iz: ogoljavanje prie~e^e˘e°eę`e˙eé˝e˝eëma*; metadrame
______
* nisam sigurna - je li zabavno kad se ogoli postupak pri ukazivanju na ogoljavanje postupka?
***
ja: čekaj, moram prvo ovo bacit u smeće. di je smeće? ček, eno ga preko ceste.
sestra: di je cesta?
iz: zen budizam na zapadu
marko
***
- hitno te trebam, sigurna sam da sam trudna, sanjala sam to.
- ljubavi, nisi trudna.
- jesam, trudna sam, garant sam trudna, sto posto, sigurna sam, imam sve simptome, kad sam se probudila uguglala sam simptome trudnoće odma i bila sam sva uznemirena i morala sam te čut.
- ti nisi trudna.
- iako su to isti simptomi i pmsa, ali malo mi je rano za simptome pmsa.
- smiri se, nisi trudna.
- sva sam otekla i naubrila i sise su mi osjetljive.
- jer ćeš dobit menstruaciju.
- jesam li ovako i proši put paničarila da sam trudna?
- jesi, ali ne baš ovoliko.
- jesu mi sise i tad bile osjetljive?
- jesu.
- joj, ali sad su baš jako otekle, i sanjala sam, i rekla sam ti u snu..
- i šta sam ja rekao?
- nisam mogla protumačit šta točno misliš o tome.
- sve moje prijateljice i cur..., sve cure koje znam, sve vi paničarite oko trudnoće, niste normalne. ajde, nemoj se molim te nervirat.
- ali moram, da izazovem spontani pobačaj ako sam ipak trudna.
- ovo je jedini valjani argument za paničeranje oko trudnoće koji sam do sad čuo.
iz: kritika čistog seksa; alternativne metode
***
kad golubovi hodaju glava im ide naprijed-nazad u maniri starih mehaničkih igračaka. ideja za kratki film: golubovi šetaju naokolo na walk like an egiptian.
***
on: upisaću postdiplomski.
marko: iz čega?
on: iz komparativne.
marko: zašto?
on: nemam racionalnog objašnjenja osim što želim doktorirati.
***
The enchantment of love is how the subject deals, on the one hand, with his or her own lack, and, on the othr hand, with the lack in the loved one (Salecl) ...jer bi drugi morao ispunjavat moju prazninu koja je tu upravo zato što je on svojim postojanjem na drugoj strani (granice mene subjekta) čini prazninom.
ali što bi bio manjak mog objekta (ne kao atribut mu nego kao nešto što on posjeduje)? to šta nikada ne može ispuniti moju prazninu, iako je ona njegov odljev, iako je nastala po njemu? mislim da je to. a to ne može zato šta se moja rupa stalno deformira, i to čak ne samo oblikom već i opsegom, a kako nam je iz iskustva poznato da naš voljeni objekt nikada ne može pratiti naš ritam transformacije sve kad bi i htio, osuđeni smo na objekt koji nam je (stalno i) istovremeno i nepodoban i upravo ono šta nam treba. upravo ono šta nam treba, ako ipak nastavimo i dalje formirati prazninu oko objekta, ali ne prečesto, nego svaku malo. ako objekt izbacimo iz igre u startu i nastavimo plesti sami sa sobom, riječ je o umjetnosti ili tinjeđerskoj zaljubljenosti.
As such, love does not call for an answer, although we usually think so ... jer nam eto nije potreban uzvrat, dostaje nam nepomični objekt i naš govor o ljubavi koji je dostatan sam po sebi. ali ako je objekt nepomičan i niti se ne trudi malo prilagođavati, iako smo gore vidili da je to zalud, onda kvragu! dopizdi ovome pusta priča (iako se ne bi svi, npr marko, sa mnom složili). ili ne dopizdi, ali onda cijelo vrijeme priča sam sa sobom, pa ako vam je to po volji, izvolite. ali objekt bi mogo bar malo mrdnut, kažem ja, ako oćemo pravu utakmicu. ovo prvo valja ostaviti umjetnosti, ili tinejđerskoj zaljubljenosti.
iz: skice (nepodobne) za diplomski
kad nas se kao malene uči da imenujemo svoje malene lutke i umjetnu (ako se ravnamo po mogućnosti za (ne mogu bez mogućnosti jer bi onda isključila mrtvorođenčad) živo-neživo principu) ili pravu živad, daje nam se i usađuje pomisao da smo in charge, ravnatelji, stvoritelji, bogovi. tu leži začetak kasnijih previsokih stremljenja i razočaranja koja iz njih proizlaze, u tome šta sama mogu dati ime, a u njemu je sadržana bit.
***
ja: šta to pjevušiš?!
on: husky rescue. ma, ta mi je pjesma ostala u glavi. ženski dio...
(ja: ...tvog malog tima na poslu je danas cijeli dan puštao tu...)
on: ...mene je jako simpatizira.
(on: ženski dio?
on: ali ženski dio mene je lezbijka.
(poljubac)
(par dana kasnije)
ja: kako bi ti rekao, ti osobno, kad bi htio reć "jesam li ovime ranio svoju muškost?"?
on: kad bih ja to htio reći?
ja: da.
on: ranio čime?
ja: nije važno, nečime.
on: ja to ne bih rekao.
ja: da, nego kako bi ti to rekao?
on: ja to uopće ne bih rekao.
ja: ne rekao, nego promislio. kad bi to išao promisliti, kojim bi riječima promislio?
on: ali ja to uopće ne bih promislio. ne može mi ništa raniti muškost. ja ne vjerujem u muškost. ni u muškost ni u ženskost. to su konstrukti.
iz: ogoljavanje prie~e^e˘e°eę`e˙eé˝e˝eëma*; metadrame
______
* nisam sigurna - je li zabavno kad se ogoli postupak pri ukazivanju na ogoljavanje postupka?
***
ja: čekaj, moram prvo ovo bacit u smeće. di je smeće? ček, eno ga preko ceste.
sestra: di je cesta?
iz: zen budizam na zapadu
nedjelja, 5. listopada 2008.
I.
Ovo je moja knjiga iako je ne pišem ja nego moja susjeda dakle ipak je pišem ja, Aleksova susjeda. Pišem ja jer Aleksu dođe muka kad mora odlučit u kojem licu da piše, a meni ne dođe muka nego me to intrigira, a muka mi dođe u nekim drugim situacijama naprimjer kad me Aleks izvede na piće u kvart pa poslije toga spavam pa me probudi ona grozota od susjede kad krene preskakat vijaču u štiklama ali valja mi pisat o Aleksu jer je ovo njegova knjiga. On ima problem sa spavanjem tojest živcima i nervozom i kaže da se to zove sindrom nemirnih nogu, a ja kažem da to moja Babasejka zove nervoza u nogu i onda otkad sam i ja to počela osjećat i govorit mami da šta mi je, nervoza u nogu mi je, pa ona popizdi i kaže bižća s tom babinom dijagnozom ajća.
Aleks u ormariću ima puno deserata tojest slatkiša a ja ih uopće nemam zato šta sam ostala bez para a i sve o čemu ja mogu mislit su dječje žvake koje Štipe ne voli da jedem jerbo da imaju aditiva i isto tako mi ne da da jedem senfa i topljenog sira kad smo išli u dućan skupa on mi ih je nasilno izvadio iz košarice a kad me pitao jel ti treba šta iz dućana rekla sam trebaju mi dječje žvake al on mi ih drzak nije htio kupit jerbo da neće on mene trovat aditivima. Ali mi nekad noću kad sam besana dođe želja i nagnuće za slatkišima pa onda nemam pa se moram uvjeravat da mi odgovara šta mi je želja neispunjena jerbo to omogućuje željin opstanak i dugotrajnost ali jalovo je to jer valja da mi želja opstane za partnerom i njemu za mnom ako već pričamo o tome, a želja za slatkišima i desertima bolje da mi šta prije mine i nestane iz vidokruga.
Pa sam onda rekla Aleksu da ću ja njemu vikat pod prozorom da nek mi baci slatkiš.
Ali problem je šta ne znaju moji muškarci da trebaju zadržat želju pa ih onda mine želja za mnom. Ali lažem jer uvijek mene mine želja ranije tako da ću se valjda njome morat pozabavit. Moj je neki problem šta sam glupa iako to muškarci a pogotovo žene jer one mene mrze ne znaju pa mi je to onda još veći problem jer to moram skrivat iako ne znam zašto ako sam glupa ne smijem to i pokazat ali mislim da će muškarci onda bit malo kao razočarani ili puno a to bi mi bilo kao da ja onda nisam dobra osoba.
Danas nije dovoljno da je žena lijepa, mora biti i pametna i to me živcira jer ja uopće ne volim znanost nego volim ručni rad.
Aleks samo sjedi i ne zna šta da kaže o sebi pa kud da onda ja pišem o njemu a da to ne bude preintimno? Tako me nemojte osuđivat ako puno pišem o sebi ali to je zato šta ko će ako neću ja. Aleks ima crnu odjeću kao neki crni borioci i to je lijepo jer nikad nisam vidila da ima takvu odjeću a isto tako je bos šta nisam nikad prije vidila i šta je isto lijepo ako želite znati moj sud.
Još o Aleksu znam da je pri kraju liminalne faze ali mislim da je bio malo popio kad je to rekao pa u to ne možemo bit sigurni iako se nadam da je na izlasku jer liminalna faza mora bit zaokružena i određena i nemoš tu ostat kolko ti se prohtije kako je on naumio sve mi se čini a ja ne znam di bi ga to moglo dovest iako naravno nije to uopće moj posao jer nisam ja baba šta u susjedstvu sve oće znat i ko je ušo u koju fazu i s kim se seksao.
Aleks kuha pire i grije paprike. Postavio je stol tako da budemo bliže zato šta je to logično ali kažem ja di bi mi bili da nam život i mladost nisu uljepšani time da nam neki naprimjer susjed tuitamo kaže da je bolje jest poprečno jer smo uzdužno predaleko.
utorak, 16. rujna 2008.
blizina uvijek jest.
rajki
ja jučer u profila ugledala naslovnicu nekog magazina s elom dvornik naslov fali mi tata il nešto i tek onda skužila da je umro dino a ne boris iako znam da je boris već jednom umro pa me prepalo. a kad tako umru poznati za koje nam se čini da ih poznajemo, tj za koje mi se čini, oprostite, onda mi se ozbilji smrt (ko mjesec), ko kad je lady di umrla, iako mislav kaže da je ona bila muškobanjasta. iako mi se naravno sad nema šta više smrt dodatno ozbiljivat nakon šta je umra tata.
***
kad te (konačno) prozovu odnosno kad si odabran(a), valja skočiti šta brže i pokupiti svoje stvari, zatvoriti knjigu i spremiti je, kao i pletivo, uzeti jaknu i torbu i unići u ordinaciju u minus deset sekundi ili bi se moglo dogoditi nešto strašno. kako to znam, ne pitajte, šta je to strašno, ne pitajte, jer ne znam ali znam da je tako.
iz: u ordinaciji
***
u autobusu pokušavaš spavati, žulja te naslon za ruku pa ne možeš. svraća ti pažnju na tvoje tijelo, podsjeća te da si živ(a). isto tako te razne boli i smetnje, psihičke i fizičke, unutarnje i vanjske, primjerice poznata hrvatska glumica koja iznad tebe živi u štiklama, podsjećaju da si živ(a), što te remeti dok pokušavaš živjeti kao što te gornje zagrade remete pri čitanju jer ti ga osvješćuju.
iz: remećenja
zašto ne napišu ime tunela na njegovom izlazu? oni koji ne gledaju cestu mogu se odjednom zateći u nepoznatom tunelu, a među njima ima i onih koji kad iz njega izađu žele znati kroz što su prošli. uostalom, zar na ulazu u tunel na autocesti netko na osnovi imena mu odluči da ipak neće unutra? zato hoćemo postponiranje imenovanja. - no ako zaglavimo unutra, bi li znali reći gdje smo ako je imenovan postponirano? - pa ne bismo, ali ne bismo ionako, ime na ulazu ionako nitko ne gleda. u tom slučaju si jednostavno sjebana. svjesna sam toga da se mnogi nećete sa mnom složiti, ali to mi je u redu jer se ni sama sa sobom još sasvim ne slažem.
***
boris: koji mi preporučuješ?
sana: soulseek.
boris: kako funkcionira?
sana: na user to user principu.
boris: pear to pear?
sana: pao mi je taj pojam na pamet ali sam mislila da spada u gusarsku terminologiju?
iz: terminološka p(i)raćenja; voće
***
mnogi od nas zacijelo smo se sramili u mnogo prilika svoje braće. tu sam osjećajnu situaciju uzela kao polazište za razmatranje o spremnosti individue za roditeljstvo proširenjem u smjeru: šta ćeš uraditi sa svojim sramom kad se istovrsno budeš sramila svog čeda? (jedan od daljnjih mogućih smjerova: šta ćeš uraditi sa svojim čedom.)
iz: naputak za angažirani odgoj roditelja
***
trudnica puši i mrka je i rabijatna. svo troje bi trebalo sankcionirati, svako odgovarajućim mjerama.
---
za muškarca je puno ljepše da izgleda kao ženstveni muškarac nego kao muškobanjasta žena, kao jedan mladi teoretičar kojeg znam.
iz: pol(ov)na estetika; rod rodilje; pograničja nekorektnosti
***
svaki put kad fizički više ne mogu trčati zamislim da su mi rekli ako ne otrčiš pedeset kilometara u komadu ubit ćemo ti majku. to mi ne da snage, kao što je, moguće, moguće vidjeti u lošim popularnokulturnim uracima, nego se mazohiziram imaginarnim trenutkom u kojem prestajem trčati, dodatno ga pojačavajući aktualnim (pre)stajanjem. to mi pomaže da se mirim s tim da sam samo čovjek. onda se sjetim da nisam samo čovjek nego sam samo žena pa me već muči kako se s tim izmiriti.
iz: vježbe za bivanje
***
u filmovima uvijek žene idu sa ženama u wc pričati. kako da se pomirim sa svijetom ja koja bi da mi dođe muškarac? srećom, život nije film.
[ovdje pogledati kako to funkcionira u gej klubu]
iz: razmatranja o iz-rodu; mediji i higijena
***
da vidim neku kako zavodi mog muškarca, ne bi joj upala i bunila se ŠTA TI IMAŠ ZAVODIT MOG MUŠKARCA jer nije on moj nit nešto takvo, samo sam ja njegova (feministička kritiko ušutkaj se, bilo bi isto da su nam polni organi zamijenjeni, stvar je u tome šta samo sama sebi smijem odrediti pripadnost, isto kao s nacionalnošću). nego bi ja gledala sa strane kako je on odbija pa bi po načinu znala koliko me voli.
***
pitanje mi je, zacijelo ne originalno i ne rijetko postavljano, u kojem su omjeru moja djelovanja spram ljubavnika uvjetovana mojom željom da mi on radi to isto meni objektu, a koliko mojom autentičnom željom spram njega objekta.
***
u svom nastojanju da zadovolji sebe muškarcem žena radi stvari koje je nipošto ne zadovoljavaju. nije li stvar i pravo zadovoljenje dakle u sredstvu kojim dostižemo zadovoljenje, a ne u (u tom slučaju sekundarnom) zadovoljenju samom (ili vam bolje zvuči samom zadovoljenju, ovo prvo je malo pretenciozno?)?
iz: le plaisir de la jouissance
***
kad bi mogla zavoljeti neku svoju nepoznatu čukunbaku, onda bi za mene imalo smisla nastavljati svoju vrstu i lozu. zaboravit će me; iako pružim svoje potomstvo u budućnost, uspomena na mene nije zapisana u mojim genima, a do njih, gena, bez nje, uspomene, ne držim baš puno. alternativni smisao života: zadužiti čovječanstvo (nečim tolikim da me se neće samo sjećati već će me i voljeti kao ja giordana bruna).
iz: obitelj ili karijera; ljubav
rajki
ja jučer u profila ugledala naslovnicu nekog magazina s elom dvornik naslov fali mi tata il nešto i tek onda skužila da je umro dino a ne boris iako znam da je boris već jednom umro pa me prepalo. a kad tako umru poznati za koje nam se čini da ih poznajemo, tj za koje mi se čini, oprostite, onda mi se ozbilji smrt (ko mjesec), ko kad je lady di umrla, iako mislav kaže da je ona bila muškobanjasta. iako mi se naravno sad nema šta više smrt dodatno ozbiljivat nakon šta je umra tata.
***
kad te (konačno) prozovu odnosno kad si odabran(a), valja skočiti šta brže i pokupiti svoje stvari, zatvoriti knjigu i spremiti je, kao i pletivo, uzeti jaknu i torbu i unići u ordinaciju u minus deset sekundi ili bi se moglo dogoditi nešto strašno. kako to znam, ne pitajte, šta je to strašno, ne pitajte, jer ne znam ali znam da je tako.
iz: u ordinaciji
***
u autobusu pokušavaš spavati, žulja te naslon za ruku pa ne možeš. svraća ti pažnju na tvoje tijelo, podsjeća te da si živ(a). isto tako te razne boli i smetnje, psihičke i fizičke, unutarnje i vanjske, primjerice poznata hrvatska glumica koja iznad tebe živi u štiklama, podsjećaju da si živ(a), što te remeti dok pokušavaš živjeti kao što te gornje zagrade remete pri čitanju jer ti ga osvješćuju.
iz: remećenja
zašto ne napišu ime tunela na njegovom izlazu? oni koji ne gledaju cestu mogu se odjednom zateći u nepoznatom tunelu, a među njima ima i onih koji kad iz njega izađu žele znati kroz što su prošli. uostalom, zar na ulazu u tunel na autocesti netko na osnovi imena mu odluči da ipak neće unutra? zato hoćemo postponiranje imenovanja. - no ako zaglavimo unutra, bi li znali reći gdje smo ako je imenovan postponirano? - pa ne bismo, ali ne bismo ionako, ime na ulazu ionako nitko ne gleda. u tom slučaju si jednostavno sjebana. svjesna sam toga da se mnogi nećete sa mnom složiti, ali to mi je u redu jer se ni sama sa sobom još sasvim ne slažem.
***
boris: koji mi preporučuješ?
sana: soulseek.
boris: kako funkcionira?
sana: na user to user principu.
boris: pear to pear?
sana: pao mi je taj pojam na pamet ali sam mislila da spada u gusarsku terminologiju?
iz: terminološka p(i)raćenja; voće
***
mnogi od nas zacijelo smo se sramili u mnogo prilika svoje braće. tu sam osjećajnu situaciju uzela kao polazište za razmatranje o spremnosti individue za roditeljstvo proširenjem u smjeru: šta ćeš uraditi sa svojim sramom kad se istovrsno budeš sramila svog čeda? (jedan od daljnjih mogućih smjerova: šta ćeš uraditi sa svojim čedom.)
iz: naputak za angažirani odgoj roditelja
***
trudnica puši i mrka je i rabijatna. svo troje bi trebalo sankcionirati, svako odgovarajućim mjerama.
---
za muškarca je puno ljepše da izgleda kao ženstveni muškarac nego kao muškobanjasta žena, kao jedan mladi teoretičar kojeg znam.
iz: pol(ov)na estetika; rod rodilje; pograničja nekorektnosti
***
svaki put kad fizički više ne mogu trčati zamislim da su mi rekli ako ne otrčiš pedeset kilometara u komadu ubit ćemo ti majku. to mi ne da snage, kao što je, moguće, moguće vidjeti u lošim popularnokulturnim uracima, nego se mazohiziram imaginarnim trenutkom u kojem prestajem trčati, dodatno ga pojačavajući aktualnim (pre)stajanjem. to mi pomaže da se mirim s tim da sam samo čovjek. onda se sjetim da nisam samo čovjek nego sam samo žena pa me već muči kako se s tim izmiriti.
iz: vježbe za bivanje
***
u filmovima uvijek žene idu sa ženama u wc pričati. kako da se pomirim sa svijetom ja koja bi da mi dođe muškarac? srećom, život nije film.
[ovdje pogledati kako to funkcionira u gej klubu]
iz: razmatranja o iz-rodu; mediji i higijena
***
***
pitanje mi je, zacijelo ne originalno i ne rijetko postavljano, u kojem su omjeru moja djelovanja spram ljubavnika uvjetovana mojom željom da mi on radi to isto meni objektu, a koliko mojom autentičnom željom spram njega objekta.
***
u svom nastojanju da zadovolji sebe muškarcem žena radi stvari koje je nipošto ne zadovoljavaju. nije li stvar i pravo zadovoljenje dakle u sredstvu kojim dostižemo zadovoljenje, a ne u (u tom slučaju sekundarnom) zadovoljenju samom (ili vam bolje zvuči samom zadovoljenju, ovo prvo je malo pretenciozno?)?
iz: le plaisir de la jouissance
***
kad bi mogla zavoljeti neku svoju nepoznatu čukunbaku, onda bi za mene imalo smisla nastavljati svoju vrstu i lozu. zaboravit će me; iako pružim svoje potomstvo u budućnost, uspomena na mene nije zapisana u mojim genima, a do njih, gena, bez nje, uspomene, ne držim baš puno. alternativni smisao života: zadužiti čovječanstvo (nečim tolikim da me se neće samo sjećati već će me i voljeti kao ja giordana bruna).
iz: obitelj ili karijera; ljubav
četvrtak, 11. rujna 2008.
La nuit est ephemere, mais la vie cache une belle histoire, que est pleine des chutes. Mislav
svaku večer i noć i poneki dan razmišljam o namjernom prekidu svog života. to moguće a i vjerojatno ne smijem reći a da me ljudi i žene nakon doživljavaju zrelom, ali u prilog mi ide šta to više nije ono visoko estetizirano razvlačenje unedogled popisa ljudi kraj moje samrtne postelje niti traktati od posljednjih izmijenjenih riječi nego smo samo smrt i ja i niko više. sve bliže sam nebitku makar umrla prirodnom smrću u dubokoj tjelesnoj smrti, sve bliže.
Vjerojatno je da će narcis postati suicidalan u trenutku narcističkog kolapsa.
majka misli, majka se nada da je vezano uz menstruaciju, slutim da nije i trudim se vjerovati da je vezano uz menstruaciju. frapira me diskrepanicija između nesretnosti i obrušavanja u samu sebe koje mogu doživjeti sada i oduševljenosti životom koju sam mogla osjećati jučer. jučer je, iako, kod mene bilo puno ranije od jučer.
Premda narcis misli samo o sebi, ironija je u tome što on nikada ne može doista spoznati sebe jer ne može zauzeti gledište izvan sebe i vidjeti sebe kakav "doista" jest.
srećom? nisam zaljubljena kao neki moj prijatelj, to nije lijepo i ne donese ti nikakav mir kao ni tvojim prijateljima kao ni tablete kad ih, opet, kombiniraš s alkoholom. kad sam bila mlada nisam se mogla zamisliti starijom od šesnaest i znala sam da ću do tad već, mora da, biti mrtva i nepostojeća, a otkad sam napunila šesnaest to je svaka sljedeća. oko mene se živi a ja samo preživljavam, nezahvalna jer je nekima i to puno, ne mareći (sad već) istinski, prebrodivši i prerastavši nastojanje za nemarenjem.
Narcis traži svoj objekt u zrcalu, ali osuđen je na razočaranost jer je zrcalo hladno i beživotno te ga ne može spasiti od usamljenosti.
alkohol, haha. mjuzikli, teen highschol filmovi i oni o vjenčanjima, dokumentarci o avionskim nesrećama i unutrašnji dizajn po netu. misli (u) kojima mogu griješiti ali se iskupljuju od bivanja slobodnima samim time što bivaju jedini skoro pa zaista slobodan dio mene. bilo bi i tijelo, iako ne leti i ne može napraviti most iz stajanja, da ga ljudi ne gledaju, da s njim ne smijem napraviti šta želim jer će ga ljudi onda još više gledati, a oni ni na ovo manje od još više gledanje nemaju prava ali to nikako da vam objasnim, umjesto da ga puste da mirno bude kakvim ga hoću.
U "narcističkim" pojavama, poput zarezivanja tijela britvicom (na primjer, u tzv. graničnom poremećaju ličnosti) i samoizglandnjivanju (u anorexia nervosa), tijelo postaje "Drugi" prema kojemu patnik uspostavlja odnos, premda na patološki način.
sestra je zetu napisala na ormar nadajući se da će je on usrećiti želim ručnu ribalicu za sir mljevelo za orahe huhinju s otokom bolju kvalitetu kose. ja imam dečka kojem ne smijem reći da sam nesretna, od svoje unutarnje policije, jer s mojom se nesrećom niko nije mogao nositi, osim nekoga ko ima taj bug da ako ga zoveš vapajem dok jede mora otkloniti poziv.
Freud je zapazio "negativnu terapijsku reakciju" u kojoj pacijentima postaje sve gore kada im se ponudi prikladna interpretacija njihove patnje, što je izraz negativnog narcizma. U tih pacijenata "idealno ja" je tako udaljeno od "stvarnoga ja" da se težnja prema njemu doima uzaludnom - ideal je predaleko da bi se o njemu uopće moglo razmišljati.
na stranu uobičajena samopreziranja i samoneostvarenosti, toliko sam dubinski nesretna da dopuštam da je hormonalno, da si dopuštam da se ubijem, jednom, kad bude valjalo riješiti stambeno pitanje, kad diplomiram i ne budem imala kud, kad mama umre i ne bude me imao ko hraniti, kad nađem posao i budem plakala po sat vremena prije nego uđem u ured jer neću moći podnijeti kolege kao šta sam prije plakala prije ulaska u stan jer nisam mogla podnijeti ljude i žene s kojima sam živjela, ili kad slučajno u međuvremenu iskombiniram za jedan preveliku količinu tableta uz alkohol.
...želimo li psiholiški opstati, moramo nadrasti svoj narcizam. (...) Ne uspijemo li, život će nam biti kazna, a možda ćemo biti osuđeni na smrt od vlastite ruke jer naš narcizam bit će sve zahtjevniji i ustrajniji.
za neki globalni račun je svejedno, ako na kraju imamo, nemamo, posla s ničim*, ako postajemo ništa, ako je skroz naskroz gotovo, za gotovost je svejedno kad je pokrenem jer je jedno stalno ništa. za osobni je račun također svejedno jer sada imamo, nemamo, posla s ničim, jer jesmo ništa, jer je već skroz naskroz gotovo,
Vjerojatno je da će narcis postati suicidalan u trenutku narcističkog kolapsa.
majka misli, majka se nada da je vezano uz menstruaciju, slutim da nije i trudim se vjerovati da je vezano uz menstruaciju. frapira me diskrepanicija između nesretnosti i obrušavanja u samu sebe koje mogu doživjeti sada i oduševljenosti životom koju sam mogla osjećati jučer. jučer je, iako, kod mene bilo puno ranije od jučer.
Premda narcis misli samo o sebi, ironija je u tome što on nikada ne može doista spoznati sebe jer ne može zauzeti gledište izvan sebe i vidjeti sebe kakav "doista" jest.
srećom? nisam zaljubljena kao neki moj prijatelj, to nije lijepo i ne donese ti nikakav mir kao ni tvojim prijateljima kao ni tablete kad ih, opet, kombiniraš s alkoholom. kad sam bila mlada nisam se mogla zamisliti starijom od šesnaest i znala sam da ću do tad već, mora da, biti mrtva i nepostojeća, a otkad sam napunila šesnaest to je svaka sljedeća. oko mene se živi a ja samo preživljavam, nezahvalna jer je nekima i to puno, ne mareći (sad već) istinski, prebrodivši i prerastavši nastojanje za nemarenjem.
Narcis traži svoj objekt u zrcalu, ali osuđen je na razočaranost jer je zrcalo hladno i beživotno te ga ne može spasiti od usamljenosti.
alkohol, haha. mjuzikli, teen highschol filmovi i oni o vjenčanjima, dokumentarci o avionskim nesrećama i unutrašnji dizajn po netu. misli (u) kojima mogu griješiti ali se iskupljuju od bivanja slobodnima samim time što bivaju jedini skoro pa zaista slobodan dio mene. bilo bi i tijelo, iako ne leti i ne može napraviti most iz stajanja, da ga ljudi ne gledaju, da s njim ne smijem napraviti šta želim jer će ga ljudi onda još više gledati, a oni ni na ovo manje od još više gledanje nemaju prava ali to nikako da vam objasnim, umjesto da ga puste da mirno bude kakvim ga hoću.
U "narcističkim" pojavama, poput zarezivanja tijela britvicom (na primjer, u tzv. graničnom poremećaju ličnosti) i samoizglandnjivanju (u anorexia nervosa), tijelo postaje "Drugi" prema kojemu patnik uspostavlja odnos, premda na patološki način.
sestra je zetu napisala na ormar nadajući se da će je on usrećiti želim ručnu ribalicu za sir mljevelo za orahe huhinju s otokom bolju kvalitetu kose. ja imam dečka kojem ne smijem reći da sam nesretna, od svoje unutarnje policije, jer s mojom se nesrećom niko nije mogao nositi, osim nekoga ko ima taj bug da ako ga zoveš vapajem dok jede mora otkloniti poziv.
Freud je zapazio "negativnu terapijsku reakciju" u kojoj pacijentima postaje sve gore kada im se ponudi prikladna interpretacija njihove patnje, što je izraz negativnog narcizma. U tih pacijenata "idealno ja" je tako udaljeno od "stvarnoga ja" da se težnja prema njemu doima uzaludnom - ideal je predaleko da bi se o njemu uopće moglo razmišljati.
na stranu uobičajena samopreziranja i samoneostvarenosti, toliko sam dubinski nesretna da dopuštam da je hormonalno, da si dopuštam da se ubijem, jednom, kad bude valjalo riješiti stambeno pitanje, kad diplomiram i ne budem imala kud, kad mama umre i ne bude me imao ko hraniti, kad nađem posao i budem plakala po sat vremena prije nego uđem u ured jer neću moći podnijeti kolege kao šta sam prije plakala prije ulaska u stan jer nisam mogla podnijeti ljude i žene s kojima sam živjela, ili kad slučajno u međuvremenu iskombiniram za jedan preveliku količinu tableta uz alkohol.
...želimo li psiholiški opstati, moramo nadrasti svoj narcizam. (...) Ne uspijemo li, život će nam biti kazna, a možda ćemo biti osuđeni na smrt od vlastite ruke jer naš narcizam bit će sve zahtjevniji i ustrajniji.
za neki globalni račun je svejedno, ako na kraju imamo, nemamo, posla s ničim*, ako postajemo ništa, ako je skroz naskroz gotovo, za gotovost je svejedno kad je pokrenem jer je jedno stalno ništa. za osobni je račun također svejedno jer sada imamo, nemamo, posla s ničim, jer jesmo ništa, jer je već skroz naskroz gotovo,
Dezorganizirani ljudi nemaju koherentnu predodžbu Drugoga i moraju se oslanjati na različite oblike raskola u sebi samima kako bi stvorili privid sigurne osnove.**
____
*marko, pismo didi, drvenik, 2008.
**Holmes, Jeremy, Ideje u psihoanalizi: Narcizam, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2003.
une belle histoire? oh, laisse-moi tranquille.
____
*marko, pismo didi, drvenik, 2008.
**Holmes, Jeremy, Ideje u psihoanalizi: Narcizam, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2003.
une belle histoire? oh, laisse-moi tranquille.
utorak, 19. kolovoza 2008.
it doesnt matter if i lose you now/ i already feel as hollow as a bone
neka od instanci
ph mislav
ne volim se rukovati s ljudima. to je zato šta mi se većma gade, osim kad mi se sviđaju, ali s tima se rijetko rukujem već se ljubim. želim, nekako se ustalilo da to mogu reći u indikativu, a voljeti bih morala u kondicionalu očito a to mi ne bi puno pomoglo jer čini od mene učtiva i subjekta spremnog na odustanak od zahtjeva, pa zato želim, da nešto od one fine plemenske sf fantasy postapocalyptic kulture u kojoj se dobronamjerni ljudi pozdravljaju pokazivanjem dlana u kojem nema oružja odrazi i na našoj kulturi, točnije ne nešto nego taj konkretan detalj. mjesec je doživljavao djelomičnu pomrčinu a meni nije bilo jasno ako je sad to naša sjena na njemu suncem, čije su onda one nevidljivosti u njegovim fazama i čime (prilično je izvjesno suncem također) jer uvijek sam nekako smatrala da su isto naše.
autor je autorica i sjedi na podu za laptopom sa zalihom od osam čungalungi, kupljen okrugli broj dvije požvakane na plaži. osjeća dužnost da piše pa je sjela pisati. pripovjedač je meta, homo pa čak i autodijegetička pripovjedačica koja si osjeća nedostatak pénisa i želju i nagnuće da pripovijeda. njeni se roditelji, tvrdi majka koja kaže da su to očekivali, nisu radovali kad je prohodala. lik nema ženskog roda i mlada je a umorna žena, umora koji je konačno i pomalo spektakularno umorio i zadnju zamisao o hinjenu neumora. ona kao da je mrtva, ali joj to niko nije rekao nego sam morala sama dokučiti, a sad sam dokučila. osjećaj je kao kad se počneš utapati tek u trenu kad shvatiš da plivaš bach hesse coelho rečenica.
ph mislav
neka od instanci
ph mislav
ne volim se rukovati s ljudima. to je zato šta mi se većma gade, osim kad mi se sviđaju, ali s tima se rijetko rukujem već se ljubim. želim, nekako se ustalilo da to mogu reći u indikativu, a voljeti bih morala u kondicionalu očito a to mi ne bi puno pomoglo jer čini od mene učtiva i subjekta spremnog na odustanak od zahtjeva, pa zato želim, da nešto od one fine plemenske sf fantasy postapocalyptic kulture u kojoj se dobronamjerni ljudi pozdravljaju pokazivanjem dlana u kojem nema oružja odrazi i na našoj kulturi, točnije ne nešto nego taj konkretan detalj. mjesec je doživljavao djelomičnu pomrčinu a meni nije bilo jasno ako je sad to naša sjena na njemu suncem, čije su onda one nevidljivosti u njegovim fazama i čime (prilično je izvjesno suncem također) jer uvijek sam nekako smatrala da su isto naše.
autor je autorica i sjedi na podu za laptopom sa zalihom od osam čungalungi, kupljen okrugli broj dvije požvakane na plaži. osjeća dužnost da piše pa je sjela pisati. pripovjedač je meta, homo pa čak i autodijegetička pripovjedačica koja si osjeća nedostatak pénisa i želju i nagnuće da pripovijeda. njeni se roditelji, tvrdi majka koja kaže da su to očekivali, nisu radovali kad je prohodala. lik nema ženskog roda i mlada je a umorna žena, umora koji je konačno i pomalo spektakularno umorio i zadnju zamisao o hinjenu neumora. ona kao da je mrtva, ali joj to niko nije rekao nego sam morala sama dokučiti, a sad sam dokučila. osjećaj je kao kad se počneš utapati tek u trenu kad shvatiš da plivaš bach hesse coelho rečenica.
danas sam se morala rukovati s puno ljudi. kasnije sam s njima jela hranu, ljudima, ne rukama, njih sam valjda opsesivna oprala i bilo bi bez prijedloga, i prisjećala se kako volim jesti hranu rukama kojima je dirala njegovo spolovilo. odlučila je za slučaj potrebe ako ne bi mogla odabrati među mladićima reći svakom da joj naskompilira miks pa bi vidila. nedavno se njen prijatelj slučajnošću pitao, ali i ona se pitala nešto ranije i pomislila je kako joj neće vjerovati, dolaskom plejera s integriranom memorijom (konačno je to taj naziv) u društvo o problemu snimanja mikseva jer sviđa joj se to šta je naglasak ovaj put na sadržaju jer se daruje uglavnom i najčešće na nekom isključivo kurirskom mediju a pitanje je, jer nije unificirano niti je medij opsegom ograničen kao nekada, kolika je dužina miksa pristojna i estetski najprihvatljivija i ovisi li to o prilici. uronila je po običaju prst u tećicu da provjeri je li mlijeko zagrijano i došla do toga da živimo doživotno, što me je učinilo ponosnom iako sam naravno znala da je do te zgodnoće došlo njih puno prije mene.
na televiziji sam gledala nešto za domaćice gdje su usporedili odvajanje od voljene osobe s odvajanjem bradavice, ili sam to pročitala, ili je neko spomenuo, u svakom slučaju, mislim da je ipak bila humoristična serija, u svakom slučaju mislim da je to još jedna pametna mudrost, inače ih skupljam u seriji sestre, koja nam kazuje kako odvajanje boli jer smo toliko srasli s nekim da je opna na mjestu dodira nestala pa kad se odvojimo ostane otvor, rana, ili pleonastička otvorena rana, nisam doktorica ali ispravite me, zatvorena rana, molim? ispravak blesačo ima zatvorenih rana naprimjer na duši, i nije stvar u tome jesil je (osobu)/ga (nekoga) recimo volio ili ti je išla na živce kao bradavica, iako se moram odmah ispraviti jer iako joj deformirani prst ide na živce u maniri bradavice, toliko već tihuje nad njim, pokušava ga ispraviti, tjera najboljeg prijatelja da ga pokušava ispraviti, mašta o tome da ga izrezucka, mašta o nenadanom bogatstvu koje će joj omogućiti da ga operira, izmišlja zdravstvene poteškoće s njim ne bi li joj hzzo platio operaciju, jer iako toliko to redom pa i puno više, meni je taj prst nakon šta sam toliko emocija uložila u njega draži od ikojeg drugog i najviše bi izgubila upravo ako mi baš upravo njega odreže slučajno neka pila.
ph mislav
petak, 8. kolovoza 2008.
štucaj punim štucom
braco
ilustracija: ja na muliću nešto ranije danas, autoportret s drvenikom
***
na plaži čitam žižeka o komunizmu i hvatam boju na sisice. bez problema se nosim sa svojom pozicijom, ali s predmnijevanim bijednim životima okolinih čeha jedva
iz: o dvoličnosti
***
kad smo mi goga tere i ja bile male onda smo stalno na šoltu išle sa našima roditeljima i onda bi putovale trejektom. nas smo tri rodice i to je nezgodni broj al ustvari zgodan za urotit se jer bi se uvik urotile goga i ja protiv tere jer smo sestre ili tere i goga protiv mene jer sam ja bila starija a još sam sad isto starija ili bi se tere i ja protiv goge kad je goga bila glupa. e i tako smo mi putovale često trajektom a još nije bilo onda katamarana pa smo uvik išle trajektom i znale smo šoltanku ko svoj đep i uvik kad bi isplovili krenili bi mornari kupit karte a nas bi onda naši roditelji poslali da nek idemo malo ća ka ono prošetat po trajektu a mi smo točno znale rutu di idu oni i sve smo bižale pred njima a bilo je samo jedno misto di smo se morale provuć kraj njih jer bi nas inače stirali u jedan kraj broda i onda kukulele čija su ovo dica. to misto je bilo doli tamo di su stala auta i mi bi se pravile da se razigrano igramo pa bi se provukle kraj barba mornara dok bi on nekom uzima kartu ili bi se baš neprimjetno prošuljale ako smo bile u detektivskoj fazi pa bi on viknija ej alo dico di su van karte onda bi mi viknile da gori su u mame i pobigle.
ponekad je na trajektu u vrime vikenda i praznika bila velika gužva ili možda i nije nego možda mama nije mogla podnit one babe u salonu za nepušače pa bi sile mi sa mamom na skale one šta su livo i desno i vode gori i onda bi mi na neke novine sile i gledale u onu bilu pituru na trajektima koja je puno namazana pa se cidila i tako stvrdnila pa je ko šterika velika to izgledalo, a sve oko nas bruji bruji, pa sestri treba u vece pa ide mama s njom da je drži jer goga je mala a tamo su oni odvratni čučavci bili i smrdilo je i brujalo je još više.
ponekad kad smo bile dobre dobile smo sokić koji nam je dobro doša jer smo bile male a onda ti putovanje traje tri puta duže. onda bi sidili svi gore u salonu za nepušače a tamo su uvik bile babe i neka druga dica pa sam ih ja uvik gledala, ja sam uvik puno gledala ljude na trajektu. bija je jedan ludi čovik, al ja tad nisam znala da je ludi, nego samo nisam razumila zašto je on sluša šesnajst puta istu muziku onu uvodnu na radiju tarataratarataratara tatataaaa i stalno je to primotava i sluša opet a ja sam ga gledala a tata je reka da nek ne gledam ga.
kojiput je neko umra pa je s nama na trajektu bija sprovod cili i sve je bilo puno cvića a ponekad je bija samo mrtvac u lijesu svome i onda je to bilo malo stravično i stavili bi ga lijes tamo skroz isprid auta tamo di se isto ulazilo u salon i u vece pa smo mi morali nekad tuda proć pa je mene bilo strah a tu bi najviše brujilo još, ko u veceju, i to je onda bilo strašno a sve je bilo puno cvića pa nisam mogla normalno disat ko čovik uopće.
bija je na trajektu još i jedan balkon neki koji nije vodija nigdi i bija je skroz mali i onda smo mi tile ić na njega jer je gleda na istok kad se išlo prema otoku i sa njega nisi mogla vidit nikojeg čovika nego samo more a to je bilo najlipše šta je moguće a mornari bi nas svaki put makli jerbo da se ne smi tu.
ali najbolji dio putovanja je kad je sunčano i kasno popodne a trajekt pristaje a mi se svi nagurali dole pred ona vrata koja se počnu spuštat lagano da te ispizde lagano i škripe škripe, e pa onaj trenutak kad se dovoljno spuste da vidiš već priko njih didu koji je s autom doša prid tebe na rogač
***
baba: jesu ti to mokre mudantine?
dida: ma di su mi mokre? kako će mi bit mokre, šta je tebi? nisan se kupa.
sana: nisi se mora kupat da bi ti bile mokre, moga si recimo sist guzicom u sić s vodom. to ti je elementaran logički problem - ako su ulice mokre, ne znači da je pala kiša, možda su prošli perači ulica.
mama: osim ako si iz splita. tamo ako su mokre, samo je jedna opcija, pala je kiša.
sestra: al u splitu ne peru?
baba: kako ne peru? idu oni sa onin šmrkovima pa poliju.
dida: nije ti to danas više tako, danas imaju one mašine, one strojeve, to sve moderno.
iz: logika prvog reda do mora
***
ilustracija: na gomili
***
začuđujuće nedavno mi je sinulo da bi valjalo da nama posijede i stidne dlake. a onda mi je jučer na plaži pred očima doslovno sinulo zar se dlake prorijede kad ostariš? je. ozbiljno? aha, isto ko kosa. joj.
iz: dlake
***
dole su na našoj plaži bili česi a sestra je rekla kad su povadili ježeve van to je ko da skineš koalu s eukaliptusa pa nek se misli. mama je rekla baciću ih ja u more ujutro prije nego se oni dignu ali je sestra tila odgojit čehe to ću ja sad neka vide da ne odobravam njihov postupak pa ih je sve pobacala nazad. ona je i inače bila masu nabrijana jerbo otok a meni je ulila fiziološku otopinu u uho pa mi je bilo još gore. sestra se isto tako kupala gola pa sam didu iskrcala kod alajbega da ga upita za akumulator pa je došao s vijestima da neko oće dignit prijavu protiv moje sestre jer se kupa naga na javnoj plaži a to nije javna iako nije privatna ali nema zastavice i održavanja mi smo se složili ali otok. doduše smo mi ti koji održavaju ali isto ne smijemo polagat pravo tojest smijemo ali ne smijemo položit, a država smije kad održava položit. mi smo održavali plažu tako da su stipe dida i mama odvalili istrunulu dasku s mulića a svi okolo su gledali jerbo otok. onda smo se mi obitelj mogli nasadit na mulić pa ja nisam više molila molitvu bijela svjetlosti pomozi mi da si oprostim šta prezirem glasne priglupe čehe koji su mi zauzeli plažu. ali onda su došli drugi i skakali s mulića i smočili mi osobne stvari pa sam im ja jebala po spisku i nisam više uopće pomišljala na molitvu iz dubokog razloga šta si više nisam ništa osjećala potrebu oprostit. nego je milena došla sa malom pa dok se ona utoćavala sjelo je malu na sestru moju pa sam je ja nagovarala ajde ajde popiški mi se na sestru ajde ajde malena ajde ajde pa se mala popiškila ala veselja. mačka je imala novo leglo koje ju je sisalo ali je iz prvog braka ostala jedna kćer koju dida nije odnio s ostalima u divljinu pa bi se i ona nasadila na sisu a ja sam joj prijetila kako te nije sram toliku mrš iš. anđelko je došao i ubrao šljiva. sestra je bila arhitekt pa smo se skanjivale kako je dida sagradio kuću neprestano. česi su na teraci do naložili ugljen i polili ga petrolejom i zasmrdili groza a još mene angina uvatila od onog uha a marina je došla u goste pa je vikala s vrata dvora meni na mulić donila sam sladoled za posli ručka di da to stavimo a u mene se to čulo alalaakavbl sladole a ja sam njoj rekla viknila je je ako oćeš sladoled odi pitaj sestru moju da ti da sad je ošla sebi uzet daćeti ona a ona je mene čula olalajeje sestru to će ti ona pa je otišla a ja sam mislila gle kako to ona odma s vrata pita jest.
***
a onda sam se probudila s mišlju: dal ljudi koji posijede preko noći posijede i ako imaju obojanu kosu? naime, vjerojatno ne, a ako ne, teško je realizrati klasičnu patetiku u suvremenom dobu.
iz: moda i zdravlje; dlake
braco
ilustracija: ja na muliću nešto ranije danas, autoportret s drvenikom
***
na plaži čitam žižeka o komunizmu i hvatam boju na sisice. bez problema se nosim sa svojom pozicijom, ali s predmnijevanim bijednim životima okolinih čeha jedva
iz: o dvoličnosti
***
kad smo mi goga tere i ja bile male onda smo stalno na šoltu išle sa našima roditeljima i onda bi putovale trejektom. nas smo tri rodice i to je nezgodni broj al ustvari zgodan za urotit se jer bi se uvik urotile goga i ja protiv tere jer smo sestre ili tere i goga protiv mene jer sam ja bila starija a još sam sad isto starija ili bi se tere i ja protiv goge kad je goga bila glupa. e i tako smo mi putovale često trajektom a još nije bilo onda katamarana pa smo uvik išle trajektom i znale smo šoltanku ko svoj đep i uvik kad bi isplovili krenili bi mornari kupit karte a nas bi onda naši roditelji poslali da nek idemo malo ća ka ono prošetat po trajektu a mi smo točno znale rutu di idu oni i sve smo bižale pred njima a bilo je samo jedno misto di smo se morale provuć kraj njih jer bi nas inače stirali u jedan kraj broda i onda kukulele čija su ovo dica. to misto je bilo doli tamo di su stala auta i mi bi se pravile da se razigrano igramo pa bi se provukle kraj barba mornara dok bi on nekom uzima kartu ili bi se baš neprimjetno prošuljale ako smo bile u detektivskoj fazi pa bi on viknija ej alo dico di su van karte onda bi mi viknile da gori su u mame i pobigle.
ponekad je na trajektu u vrime vikenda i praznika bila velika gužva ili možda i nije nego možda mama nije mogla podnit one babe u salonu za nepušače pa bi sile mi sa mamom na skale one šta su livo i desno i vode gori i onda bi mi na neke novine sile i gledale u onu bilu pituru na trajektima koja je puno namazana pa se cidila i tako stvrdnila pa je ko šterika velika to izgledalo, a sve oko nas bruji bruji, pa sestri treba u vece pa ide mama s njom da je drži jer goga je mala a tamo su oni odvratni čučavci bili i smrdilo je i brujalo je još više.
ponekad kad smo bile dobre dobile smo sokić koji nam je dobro doša jer smo bile male a onda ti putovanje traje tri puta duže. onda bi sidili svi gore u salonu za nepušače a tamo su uvik bile babe i neka druga dica pa sam ih ja uvik gledala, ja sam uvik puno gledala ljude na trajektu. bija je jedan ludi čovik, al ja tad nisam znala da je ludi, nego samo nisam razumila zašto je on sluša šesnajst puta istu muziku onu uvodnu na radiju tarataratarataratara tatataaaa i stalno je to primotava i sluša opet a ja sam ga gledala a tata je reka da nek ne gledam ga.
kojiput je neko umra pa je s nama na trajektu bija sprovod cili i sve je bilo puno cvića a ponekad je bija samo mrtvac u lijesu svome i onda je to bilo malo stravično i stavili bi ga lijes tamo skroz isprid auta tamo di se isto ulazilo u salon i u vece pa smo mi morali nekad tuda proć pa je mene bilo strah a tu bi najviše brujilo još, ko u veceju, i to je onda bilo strašno a sve je bilo puno cvića pa nisam mogla normalno disat ko čovik uopće.
bija je na trajektu još i jedan balkon neki koji nije vodija nigdi i bija je skroz mali i onda smo mi tile ić na njega jer je gleda na istok kad se išlo prema otoku i sa njega nisi mogla vidit nikojeg čovika nego samo more a to je bilo najlipše šta je moguće a mornari bi nas svaki put makli jerbo da se ne smi tu.
ali najbolji dio putovanja je kad je sunčano i kasno popodne a trajekt pristaje a mi se svi nagurali dole pred ona vrata koja se počnu spuštat lagano da te ispizde lagano i škripe škripe, e pa onaj trenutak kad se dovoljno spuste da vidiš već priko njih didu koji je s autom doša prid tebe na rogač
***
baba: jesu ti to mokre mudantine?
dida: ma di su mi mokre? kako će mi bit mokre, šta je tebi? nisan se kupa.
sana: nisi se mora kupat da bi ti bile mokre, moga si recimo sist guzicom u sić s vodom. to ti je elementaran logički problem - ako su ulice mokre, ne znači da je pala kiša, možda su prošli perači ulica.
mama: osim ako si iz splita. tamo ako su mokre, samo je jedna opcija, pala je kiša.
sestra: al u splitu ne peru?
baba: kako ne peru? idu oni sa onin šmrkovima pa poliju.
dida: nije ti to danas više tako, danas imaju one mašine, one strojeve, to sve moderno.
iz: logika prvog reda do mora
***
ilustracija: na gomili
***
začuđujuće nedavno mi je sinulo da bi valjalo da nama posijede i stidne dlake. a onda mi je jučer na plaži pred očima doslovno sinulo zar se dlake prorijede kad ostariš? je. ozbiljno? aha, isto ko kosa. joj.
iz: dlake
***
dole su na našoj plaži bili česi a sestra je rekla kad su povadili ježeve van to je ko da skineš koalu s eukaliptusa pa nek se misli. mama je rekla baciću ih ja u more ujutro prije nego se oni dignu ali je sestra tila odgojit čehe to ću ja sad neka vide da ne odobravam njihov postupak pa ih je sve pobacala nazad. ona je i inače bila masu nabrijana jerbo otok a meni je ulila fiziološku otopinu u uho pa mi je bilo još gore. sestra se isto tako kupala gola pa sam didu iskrcala kod alajbega da ga upita za akumulator pa je došao s vijestima da neko oće dignit prijavu protiv moje sestre jer se kupa naga na javnoj plaži a to nije javna iako nije privatna ali nema zastavice i održavanja mi smo se složili ali otok. doduše smo mi ti koji održavaju ali isto ne smijemo polagat pravo tojest smijemo ali ne smijemo položit, a država smije kad održava položit. mi smo održavali plažu tako da su stipe dida i mama odvalili istrunulu dasku s mulića a svi okolo su gledali jerbo otok. onda smo se mi obitelj mogli nasadit na mulić pa ja nisam više molila molitvu bijela svjetlosti pomozi mi da si oprostim šta prezirem glasne priglupe čehe koji su mi zauzeli plažu. ali onda su došli drugi i skakali s mulića i smočili mi osobne stvari pa sam im ja jebala po spisku i nisam više uopće pomišljala na molitvu iz dubokog razloga šta si više nisam ništa osjećala potrebu oprostit. nego je milena došla sa malom pa dok se ona utoćavala sjelo je malu na sestru moju pa sam je ja nagovarala ajde ajde popiški mi se na sestru ajde ajde malena ajde ajde pa se mala popiškila ala veselja. mačka je imala novo leglo koje ju je sisalo ali je iz prvog braka ostala jedna kćer koju dida nije odnio s ostalima u divljinu pa bi se i ona nasadila na sisu a ja sam joj prijetila kako te nije sram toliku mrš iš. anđelko je došao i ubrao šljiva. sestra je bila arhitekt pa smo se skanjivale kako je dida sagradio kuću neprestano. česi su na teraci do naložili ugljen i polili ga petrolejom i zasmrdili groza a još mene angina uvatila od onog uha a marina je došla u goste pa je vikala s vrata dvora meni na mulić donila sam sladoled za posli ručka di da to stavimo a u mene se to čulo alalaakavbl sladole a ja sam njoj rekla viknila je je ako oćeš sladoled odi pitaj sestru moju da ti da sad je ošla sebi uzet daćeti ona a ona je mene čula olalajeje sestru to će ti ona pa je otišla a ja sam mislila gle kako to ona odma s vrata pita jest.
***
a onda sam se probudila s mišlju: dal ljudi koji posijede preko noći posijede i ako imaju obojanu kosu? naime, vjerojatno ne, a ako ne, teško je realizrati klasičnu patetiku u suvremenom dobu.
iz: moda i zdravlje; dlake
srijeda, 23. srpnja 2008.
ovaj život je razočaranje u većini svojih manifestacija. iako je još daleko od toga da bismo se trebali ubiti.
boris
toples. stari pohotljivci sigurno zure. to me uznemirava, što me njihovi pogledi određuju na način na koji ne želim, koji je za moje samoodređivanje pogrešan i koji ne mogu kontrolirati drukčije nego da prestanem izazivati takav pogled, a to mogu samo ako se odjenem i to je ono šta me nervira, šta je sa svoje strane kanala ne mogu odrediti što svojim tijelom izazivam, što je samo druga varijanta napada pa me slobodno nazovite ekstremno narcističkim subjektom. pa uzviknem
(neistinito)
boli me kurac
(neistinito)
oni ga ne mogu umočit
(neistinito)
može samo onaj kojem ja dopustim
(neistinito)
zato me silovanje i u najmanjem tragu luđački razbjesni.
super je šta je tek ponoćipo, a mi smo sve proživili rekla sam mu. pjesnici nisu izbacivači romantičnog taloga koji pluta vodama tužne im duše, već ludički luđaci, rekla sam mu.
danas sam se napila ko pička i puno spominjala kurac. televizija sere o tome gdje i zašto zapinje putanja globalizacijskog bumeranga. jedem ananas i osjećam se dobro u najboljoj maniri darkwood duba. osim šta me boli ono mjesto na glavi di mi je tumor, rekla sam mu.
kad bi i unutar devijantne paralelne radnje mladež imala zadanije rituale koji bi se svojom propisanošću maksimalno približili onima u mainstreamu, ne bi brzala s prvom travom, ševom, ubojstvom i sličnim delikventurama jer bi za svaku postojalo predviđeno vrijeme koje bi se s nervozom i neprilikom nestrpljivo iščekivalo da bi na kraju došlo upravo u onom trentku u kojem je pripadnik mladeži psihofizički spreman za vršenje ili trpljenje određene djelatnosti i u kojem bi ona na njemu ostavila najblaže psihofizičke posljedice.
iz: naputak za angažirani odgoj djeteta - sekcija: modifikacije društva
ja ne znam kad volim muškarca kao majka a kad kao ostala žena.
ponekad se moj buntovnički duh sukobi s nekim pravilima, primjerice društvenim. ali naučila sam sebe prihvatiti buntovnu, a sukobe sabiti u omanju hrpu koja na meni neće ostaviti previše trajnih psihofizičkih posljedica. ali mi ponekad dođe problem kad sam na cesti pa oću preći na crveno a gleda maleno dijete. onda pričekam da mi se prometna signalizacija nakloni i pravim se da sam na pozornici jer ujedno i jesam.
isto tako moram pozdravljati malu djecu u neboderu a stare susjede ne moram, jer prema njima nemam obvezu držati ih u iluziji o uređenom svijetu.
jedino još moram dogotoviti promišljanje o tome u kojoj njihovoj dobi da povučem tanku granicu deziluzionacije.
iz: naputak za angažirani odgoj općenitog djeteta
ja se bojim žohara kao ničega - ni tigra, ni zmije, ni meduza. a onda sam bila s njim i naišao je žohar i znam da ga ovime kompromitiram ali ja sam bila ta koja ga je morala ubit jer on ne može podnijet činjenicu da se žohari kreću tako nepredvidivo i to mu je grozno. nasreću, nema problema s uklanjanjem smećenih ostataka žohara kojeg sam ja prethodno usmrtila jer su nepokretni. ljubav pomiče granice straha.
problem s rastavama i similarnim izlascima iz diskursa je što nisu svečano i gloriozno obilježeni
(diploma je ulazak)
ko ulasci
(već eventualno nesvečanim
(no ponekad ipak ništa manje glorioznim ali neće me to sad omesti)
pijanstvom),
pa ljudi i žene nemaju lako servirane parametre za ustoličenje u ne-status koji ih dočeka sve dok ih ne dopadne sljedeći status.
ostani ležati, nemoj mrdati, on će možda doći do tebe. po tebe.
grli komade posteljine, skini se potpuno pa se obuci, pa opet skini.
smoči se, vodom ili mokraćom, izgubit ćeš naviku. to ti se sviđa jer programski volim stvari koje nisu ušle u mainstream vođenja ljubavi sa svojom boli.
toliko sam fiksirana baš na njega jer je ovaj drugi onaj pravi. on mi stoga treba da u njega upišem tugu zbog svih budućih ikad izgubljenih ljubavnika.
boris
toples. stari pohotljivci sigurno zure. to me uznemirava, što me njihovi pogledi određuju na način na koji ne želim, koji je za moje samoodređivanje pogrešan i koji ne mogu kontrolirati drukčije nego da prestanem izazivati takav pogled, a to mogu samo ako se odjenem i to je ono šta me nervira, šta je sa svoje strane kanala ne mogu odrediti što svojim tijelom izazivam, što je samo druga varijanta napada pa me slobodno nazovite ekstremno narcističkim subjektom. pa uzviknem
(neistinito)
boli me kurac
(neistinito)
oni ga ne mogu umočit
(neistinito)
može samo onaj kojem ja dopustim
(neistinito)
zato me silovanje i u najmanjem tragu luđački razbjesni.
super je šta je tek ponoćipo, a mi smo sve proživili rekla sam mu. pjesnici nisu izbacivači romantičnog taloga koji pluta vodama tužne im duše, već ludički luđaci, rekla sam mu.
danas sam se napila ko pička i puno spominjala kurac. televizija sere o tome gdje i zašto zapinje putanja globalizacijskog bumeranga. jedem ananas i osjećam se dobro u najboljoj maniri darkwood duba. osim šta me boli ono mjesto na glavi di mi je tumor, rekla sam mu.
kad bi i unutar devijantne paralelne radnje mladež imala zadanije rituale koji bi se svojom propisanošću maksimalno približili onima u mainstreamu, ne bi brzala s prvom travom, ševom, ubojstvom i sličnim delikventurama jer bi za svaku postojalo predviđeno vrijeme koje bi se s nervozom i neprilikom nestrpljivo iščekivalo da bi na kraju došlo upravo u onom trentku u kojem je pripadnik mladeži psihofizički spreman za vršenje ili trpljenje određene djelatnosti i u kojem bi ona na njemu ostavila najblaže psihofizičke posljedice.
iz: naputak za angažirani odgoj djeteta - sekcija: modifikacije društva
pa sam oprala sam suđe i nisam ugurala novi tampon jer mi je menstruacija pri kraju. prste sam umjesto toga gurala u odvod sudopera da bi odande izvukla mlohave i tamnosmeđe komade špageta koji su se preko noći pretvorili u crve.
ja ne znam kad volim muškarca kao majka a kad kao ostala žena.
ponekad se moj buntovnički duh sukobi s nekim pravilima, primjerice društvenim. ali naučila sam sebe prihvatiti buntovnu, a sukobe sabiti u omanju hrpu koja na meni neće ostaviti previše trajnih psihofizičkih posljedica. ali mi ponekad dođe problem kad sam na cesti pa oću preći na crveno a gleda maleno dijete. onda pričekam da mi se prometna signalizacija nakloni i pravim se da sam na pozornici jer ujedno i jesam.
isto tako moram pozdravljati malu djecu u neboderu a stare susjede ne moram, jer prema njima nemam obvezu držati ih u iluziji o uređenom svijetu.
jedino još moram dogotoviti promišljanje o tome u kojoj njihovoj dobi da povučem tanku granicu deziluzionacije.
iz: naputak za angažirani odgoj općenitog djeteta
ja se bojim žohara kao ničega - ni tigra, ni zmije, ni meduza. a onda sam bila s njim i naišao je žohar i znam da ga ovime kompromitiram ali ja sam bila ta koja ga je morala ubit jer on ne može podnijet činjenicu da se žohari kreću tako nepredvidivo i to mu je grozno. nasreću, nema problema s uklanjanjem smećenih ostataka žohara kojeg sam ja prethodno usmrtila jer su nepokretni. ljubav pomiče granice straha.
problem s rastavama i similarnim izlascima iz diskursa je što nisu svečano i gloriozno obilježeni
(diploma je ulazak)
ko ulasci
(već eventualno nesvečanim
(no ponekad ipak ništa manje glorioznim ali neće me to sad omesti)
pijanstvom),
pa ljudi i žene nemaju lako servirane parametre za ustoličenje u ne-status koji ih dočeka sve dok ih ne dopadne sljedeći status.
ostani ležati, nemoj mrdati, on će možda doći do tebe. po tebe.
grli komade posteljine, skini se potpuno pa se obuci, pa opet skini.
smoči se, vodom ili mokraćom, izgubit ćeš naviku. to ti se sviđa jer programski volim stvari koje nisu ušle u mainstream vođenja ljubavi sa svojom boli.
toliko sam fiksirana baš na njega jer je ovaj drugi onaj pravi. on mi stoga treba da u njega upišem tugu zbog svih budućih ikad izgubljenih ljubavnika.
kad sam bila mala, nisam se identificirala s crvenom bojom zato šta mi je mama odijevala crvenu pidžamu, nego zato šta je meni odijevala crvenu, a sestri plavu.
subota, 5. srpnja 2008.
potpuno sam se pogubio. jeka mi prethodi.
mislav
jednom sam joj ležući tako na njenom krevetu rekla kako bih htjela njen život. naša prijateljica je ušla a ona je zaustila da joj to kaže jer joj je bilo smiješno, ali joj onda ipak nije rekla. jednom sam imala napad a trenutak je bio intenzivan jer su more i otok bili srebrni od svjetla a ona nije odmah legla nego je sjela kraj mene na zidić i zajedno smo bezveze gledale more i tek kad sam joj ja za desetak dana rekla da sam tad plakala rekla je da zna.
prvo je rekao da voli tajne, pa sam odlučila izmisliti koju samo za njega. nisam stigla, otkrio je da mi je on najveća tajna. onda je otkrio moju kožu i... prvo sam se lijepila po blatu ljuljački na koje me je vodio, kasnije sam se lijepila njegovom spermom, i zid smo mu lijepili njome. on je jako samopouzdan u mraku.
rastao mi je u ruci a ja sam rasla pokraj njega. svaki put bi progutao moje suze, a nije ih uopće volio jesti. jednom je pojeo moju užinu dok sam spavala. pravila sam se da se ljutim a samo sam htjela da i mene pojede. smijali smo se: koža nam se dodiruje koža nam se dodiruje koža nam se dodiruje.
grlili smo se sve više, sve su mu više smetali drugi i sve smo duže mogli ležati jedno uz drugo. ljutio se kad ne bih prvo po njega došla u kriznim trenucima. svađali smo se a ja sam gledala u njegov ormar gledaj u mene prestala sam pričati zašto si prestala pričati? zaboravila sam o čemu sam pričala i ja.
volio je moj smisao za šalu mirišem na mlijeko i izdanke mlade pšenice?. a zaista je mirisao na mlijeko, i polijevao me je mlijekom i pio ga s mene. ljubila sam mu trbuh nemoj me ako boga znaš.
ležala sam po njemu a on mi je govorio kako bi svaki muškarac na svijetu bio sretan da ležim tako po njemu.
grizla sam ga isprobavaš? isprobavala sam svoje nove zube.
svijet mi sada može beskonačno pljuvati u lice, otvoriću usta i progutati kao što sam njega gutala.
(a onda se sve srušilo, kao i svaki put do sad, jer si pisao drugoj dok sam ti ja ležala u krevetu, jer prečesto ne znam odgonetati načine na koje mi kažeš da me voliš, jer se ja tresem nakon što svršiš. i jer ne mogu podnositi to što nisi zaljubljen u mene.)
u kasne il štajaznam rane sate
kad me napustiš
i odeš doma spavati ili surfati ili jesti ili čitati
psihoanalizu
ja trknem pod tuš jer od našeg znoja dobijem osip
i onda razmišljam kako sam se oprala prije nego si došao
i kako mora postojati ekonomičniji aranžman.
nakon toga biram šta ću jesti, pa odaberem tjesteninu
a kad nju pojedem onda ipak napravim i čokolino
i pojedem sve čokoladno šta imam u sobi
i možda marmelade, ako imam kruha.
onda surfam
i gledam tv
i surfam dok ne bude četiri ujutro a na forumu na moja četiri zadnja posta niko ne odgovori pola sata
i onda odem leći pa se bojim i popijem normabel da mogu zaspati.
večeras nisam otrčala pod tuš nego ostala ležati dok mi je sperma zatezala otočiće kože na leđima
a lice mirisalo na tvoj pénis i tvoja podpazušja
mazila sam se obrazom o jastuk, brata po poštrcanosti spermom
i bila mirna i nemoćna i volila tebe i sebe.
ali onda sam se na kraju ipak digla i otuširala
i sad već jedem čokolino, šta znači da sam tjesteninu već pojela
i tri je ujutro i ne znam jel se to zove kompenzacija ili sublimacija.
a da živimo skupa zaspala bi kraj tebe umrljana spermom i neokaljana svim tim
i ujutro bi me opet imao, još intenzivnije, onako kako ti voliš, kad je moje tijelo više tvoje nego moje.
zacijeliti
kad mi zacijele
rane
od cipela koje sam
nosila
tu večer.
mislav
jednom sam joj ležući tako na njenom krevetu rekla kako bih htjela njen život. naša prijateljica je ušla a ona je zaustila da joj to kaže jer joj je bilo smiješno, ali joj onda ipak nije rekla. jednom sam imala napad a trenutak je bio intenzivan jer su more i otok bili srebrni od svjetla a ona nije odmah legla nego je sjela kraj mene na zidić i zajedno smo bezveze gledale more i tek kad sam joj ja za desetak dana rekla da sam tad plakala rekla je da zna.
zašto ja ovaj ispit nisam dala prije tri godine kad me tematika koliko toliko zanimala? zašto? zašto? - veli jedan lirski subjekt.
zato što si prokrastinatorica, mha, zato što nisi proračunata i logična osoba koja bi u jednadžbu efektivnosti ubrojila i napor da se posao izvrši, nego ti je samo stalo da se izvrši. budalo. - drugi će lirski subjekt.
sad samo mislim na svog ljubavnika i na trenutke koje će ovaj ispit priječiti da budu provedeni u njegovom društvu. - prvi će lirski subjekt.
prvo je rekao da voli tajne, pa sam odlučila izmisliti koju samo za njega. nisam stigla, otkrio je da mi je on najveća tajna. onda je otkrio moju kožu i... prvo sam se lijepila po blatu ljuljački na koje me je vodio, kasnije sam se lijepila njegovom spermom, i zid smo mu lijepili njome. on je jako samopouzdan u mraku.
rastao mi je u ruci a ja sam rasla pokraj njega. svaki put bi progutao moje suze, a nije ih uopće volio jesti. jednom je pojeo moju užinu dok sam spavala. pravila sam se da se ljutim a samo sam htjela da i mene pojede. smijali smo se: koža nam se dodiruje koža nam se dodiruje koža nam se dodiruje.
grlili smo se sve više, sve su mu više smetali drugi i sve smo duže mogli ležati jedno uz drugo. ljutio se kad ne bih prvo po njega došla u kriznim trenucima. svađali smo se a ja sam gledala u njegov ormar gledaj u mene prestala sam pričati zašto si prestala pričati? zaboravila sam o čemu sam pričala i ja.
volio je moj smisao za šalu mirišem na mlijeko i izdanke mlade pšenice?. a zaista je mirisao na mlijeko, i polijevao me je mlijekom i pio ga s mene. ljubila sam mu trbuh nemoj me ako boga znaš.
ležala sam po njemu a on mi je govorio kako bi svaki muškarac na svijetu bio sretan da ležim tako po njemu.
grizla sam ga isprobavaš? isprobavala sam svoje nove zube.
svijet mi sada može beskonačno pljuvati u lice, otvoriću usta i progutati kao što sam njega gutala.
(a onda se sve srušilo, kao i svaki put do sad, jer si pisao drugoj dok sam ti ja ležala u krevetu, jer prečesto ne znam odgonetati načine na koje mi kažeš da me voliš, jer se ja tresem nakon što svršiš. i jer ne mogu podnositi to što nisi zaljubljen u mene.)
no, kad nisi slušala onu pticinu cimericu astrologinju koja ti je rekla sad je vrijeme za školu i nauku, u dvijeiosmoj će ti doći velika ljubav. - veli opet drugi lirski subjekt.
o zašto, zašto, zašto li je nisam poslušala, zašto li sam se izrugivala astrologinji, i zašto sam, a to je tako nisko da me sram spomenuti ali hoću, da se kaznim, zašto sam a jer sam joj ipak malim djelićkom povjerovala izignorirala svoju intuiciju i koristan savjet koji sam dobila praktički besplatno zamijenivši ga samo za informaciju o mjestu kupnje mojih srebrnih cipela?! - prvi će lirski subjekt.
zato što se situacija sama ponudila da na sebe preuzme krivnju što ti ne učiš; ne obraćati pažnju na ono što ti kaže astrologinja upravo je ispravna stvar i ona za koju će se svako sa zdravim razumom ili onaj koji se za takvog voli izdavati, opredijeliti, pa si se i ti opredijelila, nažalost, oh, na tvoju tako veliku žalost, na štetu tvog školovanja - iziritiran je, no ujedno i iritantan drugi lirski subjekt.
u kasne il štajaznam rane sate
kad me napustiš
i odeš doma spavati ili surfati ili jesti ili čitati
psihoanalizu
ja trknem pod tuš jer od našeg znoja dobijem osip
i onda razmišljam kako sam se oprala prije nego si došao
i kako mora postojati ekonomičniji aranžman.
nakon toga biram šta ću jesti, pa odaberem tjesteninu
a kad nju pojedem onda ipak napravim i čokolino
i pojedem sve čokoladno šta imam u sobi
i možda marmelade, ako imam kruha.
onda surfam
i gledam tv
i surfam dok ne bude četiri ujutro a na forumu na moja četiri zadnja posta niko ne odgovori pola sata
i onda odem leći pa se bojim i popijem normabel da mogu zaspati.
večeras nisam otrčala pod tuš nego ostala ležati dok mi je sperma zatezala otočiće kože na leđima
a lice mirisalo na tvoj pénis i tvoja podpazušja
mazila sam se obrazom o jastuk, brata po poštrcanosti spermom
i bila mirna i nemoćna i volila tebe i sebe.
ali onda sam se na kraju ipak digla i otuširala
i sad već jedem čokolino, šta znači da sam tjesteninu već pojela
i tri je ujutro i ne znam jel se to zove kompenzacija ili sublimacija.
a da živimo skupa zaspala bi kraj tebe umrljana spermom i neokaljana svim tim
i ujutro bi me opet imao, još intenzivnije, onako kako ti voliš, kad je moje tijelo više tvoje nego moje.
subjekt je muškog roda, odbijam biti subjekt. - veli na to prvi lirski subjekt koji je izgledno popizdio.rane na srcu će mi
sljedeći iskaz mi svaki put kad ga pročitam zvuči seksi: u metafikcionalnom žanru napetošću između gradnje fikcionalne iluzije i njena razotkrivanja ističe se pluralizam diskurzivnih praksi kao prirodno obilježje kukulturnih proizvoda u vremenu rasapa apsolutnih istina i vječnih vrijednosti. mogao bih ga čitati po cijele dane. - drugi će lirski subjekt.
pročitaš ga naglas? - danica će.
ne, riječ zvuči se promijenila na planu sadržaja, pa danas može opisivati i stanja koja egzistiraju van zvučnih valova i njihove eventualne recepcije. promjene se, poznato je, s većom lakoćom odvijaju na tom nego na planu izraza. - drugi će lirski subjekt.
zacijeliti
kad mi zacijele
rane
od cipela koje sam
nosila
tu večer.
prvi se lirski subjekt za to vrijeme zatukao mačetom.
ja sam se ostala pitati egzistira li lirski subjekt samo u lirskoj pjesmi ili u bilo kojem
(fikcionalnom?)
djelu.
utorak, 1. srpnja 2008.
volim se sebi nasmijati. jer budući da ne možeš sebi blefirati, to znači da je to zaista smiješno.
mislav
***
mladim osobama i ženama može se pri seksualniom činu, ako su partneri osobito zaneseni i glasni, pričiniti da je seksualni čin smiješna stvar ako su prethodno bili izloženi djelovanju porno-filmova, popularno naz(i)vanih pornićima. naime, pričinit će im se da su te zvukove već čuli u dotičnima pa će im se seksualni čin očuditi i osmiješniti.
nevolja je u tome što porno film dolazi prije prvog seksa, pa dotične zvukove i zanesenost mladi po prvi puta susretnu u ne-prirodnom, kulturnom, kontekstu.
zato smatram da tinejđeri ne bi trebali gledti porniće.
(dakako, da bi uopće došlo do problema, potrebno je da subjekti imaju u sebi razvijen osjećaj za smiješno kao i za ironijski odmak. kako to često uopće nije slučaj, ovim se problemom ne moramo pobliže zabaviti.)
iz: kritika čistog seksa
***
pred današnju su ženu postavljeni mnogi izazovi. osim što si je ulaskom u sferu javnog rada priskrbila dupli posao
(a ulaskom u domenu osobnih postignuća ili iskaznuća na polju koje nije ni obitelj ni posao nego je primjerice aerobik ili klub ljubitelja knjige, za koji nisam sigurna da postoji kod nas, i treći)
ona je, a jer živimo u modernom i suvremenom dobu u kojem
ona smije i može prespavati i/ili prenoćiti kod svog ljubavnika ili ljubavnice iako nisu u braku,
pred sebe postavila težak zadatak:
da bi se modernom partneru dokazala,
mora suvereno vladati upravljanjem i održavanjem ne jednog, već dvaju domaćinstava.
***
naime, neki čovjek mi mi je poslao mejl a da ako ja ne želim s njim komunicirat nek mu vratim prazni mejl nazad gledajmo tu se pod krinkom odalečivanja komunikacije krije komunikacija sama.
oduzeo mi je slobodu da svoje (ne)sudjelovanje u razgovoru izrazim kako god u miloj bijeloj svjetlosti hoću a ako je izrazim performativnom šutnjom ona će njemu značit drugo značenje nego meni jer je u taj performativ unaprijed upisao značenje koje se dijametralno ne podudara s kanonom značenja šutnje u ovakvoj i sličnim situacijama.
iz: bonton i buntovnici
***
ponekad je vozim u suknji; u te dane više gledam ljude koji me gledaju, iako od toga nema koristi, jer neće to šta ja vidim da me gledaju spriječit to da oni vide moje gaćice. od toga nema koristi ni u drugom smjeru jer samo vidim da me gledaju, a ne vidim jel me više gledaju nego inače jer i ja sama njih gledam više nego inače pa se možda količina stvara na mojoj strani. tako se samo iznerviram.
ali kad naiđu ljudi ili žene u invalidskim kolicima, mislim se, pa, neka samo gledaju ako im tu ima nešto zanimljivo, i drago mi je šta su u toj stvari privilegiraniji od ljudi koji mogu hodati.
iz: pograničja tautologije; pograničja nekorektnosti
***
ako uzmemo lakanovski, a ne kleinovski pristup, identitet ne može postojati van rascijepljenosti (u trenu kad se uspostavi, i uspostavljanjem samim, on je narušen). onda ne može postojati uopće, ako postoji samo kao rascijepljen tj nužno narušen.
to ako se priklonimo onoj struji čiju sam valjanost uvijek propitkivala, da ako dobiješ ono što želiš na način na koji ne želiš, jesi li dobio ono što si želio? e, pa recimo da nisi, onda je to ta struja.
ali možemo gledati i iz drugog kuta, da je to njegova bit,
(identitetova)
ta da postoji samo kao rascijepljen, i onda je sve na mjestu, osim šta nepotrebno naglašavamo da je identitet rascijepljen, ako mu je to bit.
ali s ovom sam forom više dosadna.
iz: psihe analiza
***
glava mi je premalena za te ideje, tvrdi.
pusliraju, kažem.
pa je on pretpostavio neki sustav hlađenja, i misli da je otkrio misterij mog uzdisanja.
***
nagnuta osobnim iskustvom, a potaknuta slikama iz svakodnevice bliskih ljudi, zaključila sam da je vrijeme da ga dam, naputak za sretan odnos:
pretpostavi i vjeruj da je tvoj partner uvijek i neprestano na tvojoj strani.
i kad osjetiš da ti više nisi na njegovoj, raziđite se.
mislav
***
mladim osobama i ženama može se pri seksualniom činu, ako su partneri osobito zaneseni i glasni, pričiniti da je seksualni čin smiješna stvar ako su prethodno bili izloženi djelovanju porno-filmova, popularno naz(i)vanih pornićima. naime, pričinit će im se da su te zvukove već čuli u dotičnima pa će im se seksualni čin očuditi i osmiješniti.
nevolja je u tome što porno film dolazi prije prvog seksa, pa dotične zvukove i zanesenost mladi po prvi puta susretnu u ne-prirodnom, kulturnom, kontekstu.
zato smatram da tinejđeri ne bi trebali gledti porniće.
(dakako, da bi uopće došlo do problema, potrebno je da subjekti imaju u sebi razvijen osjećaj za smiješno kao i za ironijski odmak. kako to često uopće nije slučaj, ovim se problemom ne moramo pobliže zabaviti.)
iz: kritika čistog seksa
***
pred današnju su ženu postavljeni mnogi izazovi. osim što si je ulaskom u sferu javnog rada priskrbila dupli posao
(a ulaskom u domenu osobnih postignuća ili iskaznuća na polju koje nije ni obitelj ni posao nego je primjerice aerobik ili klub ljubitelja knjige, za koji nisam sigurna da postoji kod nas, i treći)
ona je, a jer živimo u modernom i suvremenom dobu u kojem
ona smije i može prespavati i/ili prenoćiti kod svog ljubavnika ili ljubavnice iako nisu u braku,
pred sebe postavila težak zadatak:
da bi se modernom partneru dokazala,
mora suvereno vladati upravljanjem i održavanjem ne jednog, već dvaju domaćinstava.
***
naime, neki čovjek mi mi je poslao mejl a da ako ja ne želim s njim komunicirat nek mu vratim prazni mejl nazad gledajmo tu se pod krinkom odalečivanja komunikacije krije komunikacija sama.
oduzeo mi je slobodu da svoje (ne)sudjelovanje u razgovoru izrazim kako god u miloj bijeloj svjetlosti hoću a ako je izrazim performativnom šutnjom ona će njemu značit drugo značenje nego meni jer je u taj performativ unaprijed upisao značenje koje se dijametralno ne podudara s kanonom značenja šutnje u ovakvoj i sličnim situacijama.
iz: bonton i buntovnici
***
ponekad je vozim u suknji; u te dane više gledam ljude koji me gledaju, iako od toga nema koristi, jer neće to šta ja vidim da me gledaju spriječit to da oni vide moje gaćice. od toga nema koristi ni u drugom smjeru jer samo vidim da me gledaju, a ne vidim jel me više gledaju nego inače jer i ja sama njih gledam više nego inače pa se možda količina stvara na mojoj strani. tako se samo iznerviram.
ali kad naiđu ljudi ili žene u invalidskim kolicima, mislim se, pa, neka samo gledaju ako im tu ima nešto zanimljivo, i drago mi je šta su u toj stvari privilegiraniji od ljudi koji mogu hodati.
iz: pograničja tautologije; pograničja nekorektnosti
***
ako uzmemo lakanovski, a ne kleinovski pristup, identitet ne može postojati van rascijepljenosti (u trenu kad se uspostavi, i uspostavljanjem samim, on je narušen). onda ne može postojati uopće, ako postoji samo kao rascijepljen tj nužno narušen.
to ako se priklonimo onoj struji čiju sam valjanost uvijek propitkivala, da ako dobiješ ono što želiš na način na koji ne želiš, jesi li dobio ono što si želio? e, pa recimo da nisi, onda je to ta struja.
ali možemo gledati i iz drugog kuta, da je to njegova bit,
(identitetova)
ta da postoji samo kao rascijepljen, i onda je sve na mjestu, osim šta nepotrebno naglašavamo da je identitet rascijepljen, ako mu je to bit.
ali s ovom sam forom više dosadna.
iz: psihe analiza
***
glava mi je premalena za te ideje, tvrdi.
pusliraju, kažem.
pa je on pretpostavio neki sustav hlađenja, i misli da je otkrio misterij mog uzdisanja.
***
nagnuta osobnim iskustvom, a potaknuta slikama iz svakodnevice bliskih ljudi, zaključila sam da je vrijeme da ga dam, naputak za sretan odnos:
pretpostavi i vjeruj da je tvoj partner uvijek i neprestano na tvojoj strani.
i kad osjetiš da ti više nisi na njegovoj, raziđite se.
srijeda, 18. lipnja 2008.
moja imaginarna djevojka isto ima neke.. depresije, i tako.
marko
ni sama više ne znaš jesu li tragovi po tebi tragovi plahte ili ožiljci. to je po svim meni poznatim mjerilima nepraktično. znam da te to nervira, ali tvoje je tijelo sada njegovo, ne dijelom nego u potpunosti jer to šta bi mu ti činila nije podložno raspravi.
pripovjedač
***
znam ljude i žene koji se namjerno ozljeđuju. njihovo namjerno ozljeđivanje ima dvije svrhe odnosno razloga, razlog a) i svrhu b), a oba ujedinjuje stanovita autoerotizacija, dok je autoestetizacija, uzgred spomenimo, prisutnija u prvom slučaju:
razlog a)
osnovna je postavka da subjekta boli.
subjektu je teško izbaciti bol van,
(a to upravo zato što ga boli ili, drukčije formulirano: svojstvo same boli je da ekvilibrira između krpeljskog i rak-moruzgva, dakle semisimbiotičnog i simbiotičnog tipa i navade egzistiranja)
što bi rado učinio ne samo
a.1. da je se riješi
nego i
a.2. jer mu treba izbacivanje samo.
a.1.
mehanizmi boljenja kod tog i takvih subjekata idu ka unutra, što će nam biti jasnije ako proces, pomalo romantičarski, usporedimo s djelovanjem odnosno egzistiranjem crne rupe: kad subjekta boli, urušava se prema unutra pri čemu se bol rastući i zgušnjavajući se pretvara u sve težu težinu koja subjekta priječi u kretanju i općem djelovanju.
a.2.
naime, na ulaznim mjestima boli, koje u ovom slučaju predstavlja cijela površina subjektovog tijela, svrab jest tolikih razmjera i tako nepodnošljiv da mu treba češkanje izlazeće boli i krvi koje u konačnici nalikuje vođenju ljubavi sa svojom boli, a u konačnijoj konačnici, sa samim sobom.
svrha b)
imamo li na umu da centeni populi, centeni animi, et de gustibus disputandum non urbanum est, nećemo se previše začuditi nad podatkom da ima subjekata koji iz mnogih razloga (b.1)
(navedimo samo neke:
b.1.1. usamljenost
b.1.2. dosada
b.1.3. gurmanstvo
b.1.4. problemi s objektivacijom...)
vole jesti svoje kraste.
imamo li na umu i podatak da se odrasli subjekt, osim u ekstremnim situacijama poput rata ili razbojstva, u situaciji koja bi mu mogla donijeti rane koji bi rezultirale krastama nalazi u zanemarivo malo slučajeva, pogotovo usporedimo li njegov slučaj s malenim ili srednjim djetetom koje se u takvoj situaciji nalazi gotovo svakog trenutka
(jasna nam je konstantna tuga koja iz takvih subjekata zrači)
jasno nam je zašto takvog subjekta možemo zateći pri samoozljeđivanju.
pripomenimo i da takav subjekt, uslijed svoje lakomosti zna nestrpljivo odljepljivati kraste dok se još nisu sasvim sasušile, što s jedne strane rezultira
(ožiljcima)
produkcijom više krasti na istoj rani i prividno smanjuje rad na samoozljeđivanju, ali s druge producira tanje i nekvalitetnije (iako nešto sočnije) kraste te se polje krasta, a da bi se dobila jednaka količina proizvoda, time nešto širi - čime nam je jasna ranije spomenuta prividnost smanjenja rada.
u oba slučaja u svrabu ožiljaka ima nešto zajebano i samo tvoje. pardon, subjektovo.
iz: nacrt za dizertaciju o boli
marko
ni sama više ne znaš jesu li tragovi po tebi tragovi plahte ili ožiljci. to je po svim meni poznatim mjerilima nepraktično. znam da te to nervira, ali tvoje je tijelo sada njegovo, ne dijelom nego u potpunosti jer to šta bi mu ti činila nije podložno raspravi.
pripovjedač
***
znam ljude i žene koji se namjerno ozljeđuju. njihovo namjerno ozljeđivanje ima dvije svrhe odnosno razloga, razlog a) i svrhu b), a oba ujedinjuje stanovita autoerotizacija, dok je autoestetizacija, uzgred spomenimo, prisutnija u prvom slučaju:
razlog a)
osnovna je postavka da subjekta boli.
subjektu je teško izbaciti bol van,
(a to upravo zato što ga boli ili, drukčije formulirano: svojstvo same boli je da ekvilibrira između krpeljskog i rak-moruzgva, dakle semisimbiotičnog i simbiotičnog tipa i navade egzistiranja)
što bi rado učinio ne samo
a.1. da je se riješi
nego i
a.2. jer mu treba izbacivanje samo.
a.1.
mehanizmi boljenja kod tog i takvih subjekata idu ka unutra, što će nam biti jasnije ako proces, pomalo romantičarski, usporedimo s djelovanjem odnosno egzistiranjem crne rupe: kad subjekta boli, urušava se prema unutra pri čemu se bol rastući i zgušnjavajući se pretvara u sve težu težinu koja subjekta priječi u kretanju i općem djelovanju.
a.2.
naime, na ulaznim mjestima boli, koje u ovom slučaju predstavlja cijela površina subjektovog tijela, svrab jest tolikih razmjera i tako nepodnošljiv da mu treba češkanje izlazeće boli i krvi koje u konačnici nalikuje vođenju ljubavi sa svojom boli, a u konačnijoj konačnici, sa samim sobom.
svrha b)
imamo li na umu da centeni populi, centeni animi, et de gustibus disputandum non urbanum est, nećemo se previše začuditi nad podatkom da ima subjekata koji iz mnogih razloga (b.1)
(navedimo samo neke:
b.1.1. usamljenost
b.1.2. dosada
b.1.3. gurmanstvo
b.1.4. problemi s objektivacijom...)
vole jesti svoje kraste.
imamo li na umu i podatak da se odrasli subjekt, osim u ekstremnim situacijama poput rata ili razbojstva, u situaciji koja bi mu mogla donijeti rane koji bi rezultirale krastama nalazi u zanemarivo malo slučajeva, pogotovo usporedimo li njegov slučaj s malenim ili srednjim djetetom koje se u takvoj situaciji nalazi gotovo svakog trenutka
(jasna nam je konstantna tuga koja iz takvih subjekata zrači)
jasno nam je zašto takvog subjekta možemo zateći pri samoozljeđivanju.
pripomenimo i da takav subjekt, uslijed svoje lakomosti zna nestrpljivo odljepljivati kraste dok se još nisu sasvim sasušile, što s jedne strane rezultira
(ožiljcima)
produkcijom više krasti na istoj rani i prividno smanjuje rad na samoozljeđivanju, ali s druge producira tanje i nekvalitetnije (iako nešto sočnije) kraste te se polje krasta, a da bi se dobila jednaka količina proizvoda, time nešto širi - čime nam je jasna ranije spomenuta prividnost smanjenja rada.
u oba slučaja u svrabu ožiljaka ima nešto zajebano i samo tvoje. pardon, subjektovo.
iz: nacrt za dizertaciju o boli
utorak, 17. lipnja 2008.
a mi smo u vrtiću stalno imali igrokaz maca papučarica, stalno, stalno, i uvik su ga igrali veliši a ja ništa nisam kužila. nisam kužila ni šta su to maškare jerbo mi je mama na taj dan samo metnila na me neku svoju spavaćicu i takvu me dovela u vrtić, pa nas je teta slobodanka poredala u polukrug na tapet pa smo svi redom morali govorit ko je šta a ja nisam imala pojma al sam čula da masu curica kaže: "princeza". pa sam i ja rekla da ja sam princeza a teta nije ništa posumnjala.
morali smo svaki dan sredit vrtić prije nego smo išli doma i onda su meni pričali posli mama i tata da je s njima teta porazgovarala jerbo bi ja svaki put išla u vece tad i prala ruke sto godina dok drugi ne spreme. onda mi teta više nije dala u vece kad se spremalo, nije popustila ni da ću u gaće, al onda sam ja otkrila skrovište jedno, a ono je bilo ispod tetinog stola (imala je teta slobodanka neki ko radni stol tamo na rubu tapeta) pa bi se uvik uvukla ispod kad bi trebalo spremat a nije me niko vidio jerbo su neke daske do poda išle, i baš mi je bilo dobro.
u osnovnoj je razrednica ostavila nas žene u razredu a muški mogli ća pa nam je pričala o seksu. imala je trag krede na hlačama od matematike s ploče. ja sam kontrolni dobila četri pa sam pisala opet kao da želim pet nego da mogu dat muškima nedovoljnim đacima da prepišu od mene. jedamput sam dobila minus pet pa sam pisala opet da mogu dat tima da prepišu pa me razrednica volila ali ona meni nije bila draga zbog čega mi je sad tužno. prepisao je i rico koji je jedamput zalijepio uložak na rebe između nogu i plašio ženske.
na fax sam išla na bajku i onda bila mokra skroz i onda sam skinila hlače i obukla potkošulju ko minicu i tako radila u knjižnici.
onda je uletila moja prijateljica šminkerica, jedna od onih koje me nagovaraju da se počnem oblačit ko žena, i rekla da jel vidim da mi ipak STOJE suknje. na šta sam joj ja pokazala da je to potkošulja pa se ona zgrozila.
klimao mi se umjetni zub i ispod njega gnjoj u bujici. bila sam se veoma izmorila na plesu i nakon toga imala dosta energije. čak sam kasneći trčala ulicom i osjećala se ko lola. onih prvih deset metara sam si lagala i maštala da mogu tim tempom a da se ne umorim trčat sve do faksa. večeras moj susjed sa šolte, koji je smrću svog naivnog umjetnika naslijedio slike i talent pa si je dogradio mali atelje kraj kuće i počeo se bavit naivom, ima otvaranje izložbe u tkalči. na faksu sam danas srela tipa u kožnom kaputu do poda, crne kose u repu s briljantinom, crna mu majica u crnim hlačama stegnutim crnim kajišem s ogromnom metalnom kopčom, i crnih ulaštenih mađioničarskih cipela. meni to nije baš jasno. već dva dana jedem zidarske sendviče al s mortadelom umjesto parizera. ja sam inače vegetarijanka. jučer sam imala slom.
ljubica zubica je malkicu popila pa je žicala da je neko vodi doma. rekla je da može taksi platit i sve i da može platit nekom da je odvede, samo nek je odvedu jer da ona ne može više, da je pijana i da joj se spava i da ne može više. i onda maitreu je dopizdilo i reka je da nejde ona doma i da šuti i onda ju je stavio sebi na rame i učinio par koraka u smjeru nazad i onda mu je ljubica zubica ispala s ramena jer je nije dobro držao i onda se on samo hladnokrvno okrenio i pogledao ljubicu zubicu na podu i pitao je: šta si pala?. ja mislim da maitre nju ne voli.
pa sam rigala noćas na stajanju. utirala sam lijevu ruku jer desna nije bila higijenična jer sam prethodno brisala guzicu. povraćotina mi se slijevala niz ruku u veceškoljku, slijevala mi se niz oštećenu ruku oštećena unutrašnjost. slijevala sam se.
on je sjedio ispred i prazno nježan i paperjast.
suze pojačano teku jer tablete smanjeno ulaze. zato vas sve pojačano i volim. naša buduća razdvojenost pojačano mi grči unutrašnjost. vi ste sad u unutrašnjosti a ja sam maločas bila ravnodušna. nježni su i odsutno nasmiješeni a mene pojačano boli glavobolja.
napetost je pojačana. moj trenutak traje pa nek se on jebe.
pokret je u njemu nemoguć. ogromno me probija.
povratila sam pa se otuširala i odjenula i otišla i popušila jedan duvan i ćaskala. zvončica bi me probala ubacit na kruške i jabuke.
i nismo bile sigurne dal je više na okupu ljudi koje je rusu šišnula ili onih koje je pojebala. na zapešću lijevom piše č šta su mi u močvari udrili da me obilježe. to znači da sam čovjek. u švedskoj je još 1987. godine donesen zakon kojim je zabranjeno u oglasima žene, ali i muškarce, prikazivati kao objekte. poznato da depresivni ljudi nisu face osim ako su veliki ecrivaini ili karizmatični pjevači. njega je jednom pratila osa deset minuta, a kad je otišao u dućan vjerno ga je sačekala ispred.
***
znam sve. to je sljedeći stupanj od kad kažeš da ne znaš ništa, a to je kad skužiš da nije bitno šta znaš nego kako se nosiš sa svime.
neka prešesna gospođa zavirila je na vrata i koščeca zapitala do kad je tu u učioni i nije joj se, nije, dalo prekinit taj mali razgovor, pa su oni popričali, ona sve onako vireći, a ja sam upitala ko je ova šesna madame?, a luka odvratio madame bovary.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)