Rusulica

prvi dio

spustila sam se dole i išla sam ulicom i gledala u pod jer u splitu su neki građani s psima priprosti pa po podu ima dosta razmazanih govniju pa moram bit oprezna ne želim li ukeljit cipelu u govno ili još gore poskliznit se na jedno pa otrest u njega i cijela se umeljat jer onda ne bi mogla živit nego bi se morala oprat u kloridnoj kiselini i onda još istrljat benzinom i dodatno podaprat recimo nitratnom kiselinom a koža i cjelokupni organizam bi mi to loše podnijeli pogotovo jer sam u zadnje vrijeme ovako malo reklo bi se oslabila.

***

kad sam bila malena, mama me je prala. postoje fotografije mene malene i gole (i s malom pipicom, moram ubacit) kako se kupam u plastičnoj kadici na balkonu - sunce, pjena, mjehurići, radost, pjesma. dobro, pjesma je tu samo da bi tekst dobio notu sarkazma. no, kao velika pobornica pedantnosti pri obavljanju osobne higijene, a uznemirena udaljenošću kupaone od balkona, kupaone s tekućom vodom, upitam ja mamu:

ja: jesi ti mene ražentavala (ispirala) ono kad si me ko malu kupala na balkonu u kadici?
mati moja: nisam.
ja: lipo bome. tako s ditetom postupat. neću ni ja tebi suđe ražentavat
(opaska: tebi, ne jer je to mamin posao nego tebi jer ona ima svoje suđe u svom stanu a ja svoje suđe u svom).
a sebe, sebe si sigurno ražentavala, jel tako? jelda da jesi? a?
mati (postiđeno): jesam.
ja: eto! eto ga na! a sebe MOŠ, jel, a vlastito dite ti je bilo teško ražentat! prijavit ću te uredu za zlostavljanu djecu!

***

još otkad sam na zemlji krivo mi je šta ona nema još koji satelit i šta ovaj nije malo veći, ako bi to uopće bilo ostvarivo i održivo s obzirom na gravitaciju, pa da kad ga pogledam svaku malo vidim golemo tijelo pokraj našeg. to bi mi jače osvijestilo svemir kao takav i to da sam i ja na planeti. ponekad pogledam mjesec pa se trudim vidit nebesko tijelo u njemu. srećom ponekad naletim na film u kojem je mjesec nadrealan pa mi time postane malo realniji.

***

shvatila sam da ću se prestat bojat smrti ako uspijem zaobić vremensku koncepciju života tojest ako živim u trenutku, naravno, bez da isti za moje shvaćanje postoji jer je i on vremenska odrednica a ujedno i vremenski određen. samo šta su ljudi pojedinci koji su imali ovlasti sve uredili da se mijenja a ne znam jel mjena shvatljiva van vremena plus su cijela civilizacija i više manje svi životi kumulativni pa kako ću ja bez vremena? uopće neću moć sijat da imam šta žnjet, i umriću od gladi.
no, razmišljam o tome vremenu. ako živim potpuno (u) sada, opet bi mogla npr šivat il kopat kanale, al stvar je u tome da onda nemožeš na mene računat da ću to radit i sutra jer za mene sutra ne postoji, pa će izvisit neka kojoj treba haljina za vjenčanje il će kozari bok ostat bez kanalizacije. ustvari, ne možeš računat da ću to želit radit ni sljedeće minute, kao ni da ću se ako me nešto poput pišanja tj mokrenja omete nakon toga uopće sjetit šta sam bila započela radit, a pogotovo zašto li sam to bila započela radit i zašto bi to valjalo dovršit. takav život bi mi bio puno lagodniji i puno mi se više sviđa od ovog jer onda ne bi bila nesretna i prežalosna srca slomljena zbog ljubavi, kao šta recimo ponekad znam bit često. ali zbog onih drugih problema i komplikacija s uzdahom konstatiram da se za sad odričem odricanja vremenske koncepcije života.

----

drugi dio


-skica za uravnotežen život-

bila sam zaključila da je poželjno da mi uvijek u organizmu budu zastupljene fizička, intelektualna i izražajnostvaralačka djelatnost. od osjećajnih previranja ponekad valja i odmorit. nisam još to razmislila do kraja.
nekim stvarima možeš pokrit više polja, recimo seksom.

***

-metafizička početnica susreće knjigu za samopomoć-

odakle ljudima i ženama ideja da nešto jesu? ne da jesu (jer valjda jesu, to ćemo uzet kao nešto dato, nećemo sad to ić preispitivat, iako bi im možda bilo lakše ako bi došli do toga da nisu nego ih neko sanja, al u 1.licu, fokalizacija kroz njih) nego da nešto jesu. zar sama činjenica da jesu nužno povlači i sadržinu bivanja? ako i povlači, - iako nam je jasno da ja ovde lapradam, nemojmo ipak moje laprdanje shvatiti olako - umjesto da razbijaju glavu time što jesu odnosno nedostatkom bivanja nečim, valja malo promijenit kut pa se zapitat na koji način su. ako neki čovjek ili žena ima identitetskih problema, valja zastat i zapisat na koji način su. nekoliko priloga, a može samo i jedan, a može i nijedan ako im se čini da ne znaju na koji način su ili ako misle da nisu ni na nijedan.

mislim da ljudi i žene ne moraju imat svrhu. nevolja je šta neki osjećaju da moraju ali nek se ne forsiraju. svrha je da im bude šta ljepše može bit. nekima ne može bit lijepo zbog identitetskog problema i ne znam kako će njega riješit, ali biće im lakše ako si kažu jednu stvar koju sigurno jesu: ja sam vrijedan ljubavi.

pitanje je dal si ljudi i žene ne mogu reć da se vole zato šta se ne vole, ili ne mogu čut da se vole zato šta se ne vole dovoljno da bi prihvatili činjenicu da ih neko voli il pak činjenicu da ih baš lui-même himself, kojeg ne vole, voli.

može ih neko vidit u njimaself makar se oni ne vidili sami self. al ih ne može nitko volit ako oni sebe ne vole. može samo neki vanprosječni mazohistički luđak. i ja sam htjela da me neki muški tako voli. ako naiđe netko takav, ko može tako volit, garant je glup. a ja bi htjela da se mene voli ozbiljno a ne laprdavo. a ozbiljno me može volit samo neko ko o voljenju i njegovim mogućnostima zna ponešto al čim o njima znaš makar ponešto time si ih nužno nadišao (ako nisi glup)(a nisi jer znaš ponešto kao šta smo već ustvrdili ali još jednom napominjem zbog manje oprezna ili rastresena čitatelja).
kako sam dakle u tome sama, jednostavno moram sama sebe volit. dječaci su bonus, za sad, a možda i zauvijek.
(kako ja nisam nužno heteroseksualna, po želji proširit neka značenja, npr značenje riječi muškarac)

***

-ženik-

-idealan ženik (naputak)-
na tom se mora radit dugo i ustrajno, paralelnim radom. s jedne strane se trudiš svim silama riješit tog koncepta, a s druge strane i dalje savjesno tražiš ženika. i balansiraš.

-što ne raditi-
ja sam si rekla da je loše kad nađem nekoga u fazi dok želim nekog pored sebe i dok mi je to potrebno, jer onda ne znam jasno jesam li s tom osobom zato šta mi je baš ona ta s kojom želim bit il zato šta mi treba neko sad a ona je naišla i ispunjava uvjete. valjano je je kad uopće nisam planirala bit s nekim nit osjećam jaku potrebu za tom vrstom ucjelovljenja, a poželim bit s nekim. onda znam da oću stvarno njega. (/nju)

-o hitnosti-
oko deset me probudio pas poznate hrvatske glumice koja živi iznad nas, pas je naime šetao, a projektent zgrade je bio tako zajeban da ja sad čujem psa kako šeta. odmah sam se uhvatila za uši, i naravno, čepići nisu bili tamo. opet su mi ispali. jednog sam našla odmah, a drugog sam tražila punih deset minuta, morala sam upalit svjetlo i potpuno se razbudit, promišljat drukčije pristupe problemu. na kraju sam ga našla pod čupavkom i zaključila da je vrijeme da prestanem spavat s plišanim igračkama.


***

-protokol za izvanredne situacije,
radno mjesto: ground control operations superviser-

dugo sam za sebe mislila da ću se jako dobro snać kad dođe neka generalna katastrofa i iskoordinirat prigodno spašavanje, a još duže sam bila uvjerena da ću svakako rodit mesiju il ramba koji će spasit svijet. al zaozbiljno. nisam ja ta koja je rođena spasiteljka i najkul na svijetu i najbolja, najpametnija, najsposobnija, al ću odgojit jednog. naravski, imat djece mogu tek kad se do kraja riješim te ideje. za osviještene u pitanjima žene pripominjem da je, istina, bila riječ uvijek o muškarcu ali i da sam, i ovime se nadam ograditi, tad bila daleko od bilokakvih ukaza na dvostruka mjerila po pitanju žensko-muško a do njih nisam sama po bogu došla jer kao šta sam napomenila, nisam ja ta (već moj sin) koja je najpametnija i najsposobnija pa time dakako nisam obvezana da takve pravične stvari osjetim sama po sebi.


----

treći dio

dijelim s vam nešto divno - pjesme za sad još nepoznatog autora koji piše na nepoznatom mu jeziku (obećavam, nisam ja, ja znam francuski). ne mogu reći sa sigurnošću ali mislim da su zamišljene u stihovanom obliku, ali ovde ih donosim, osim u potpuno needitiranom obliku, u relativnoj prozi, a autor će shvatit, pogotovo jer mi je pjesme, vrlo neadekvatno, poslao sms-om umjesto, šta bi stvarno bilo prikladnije, pismom.
ljubitelji francuskog, uživajte.

1.
Si j'etais un menuisier, je construit un navire pour toi, et un maison sur le Cote d'Azur aussi.
Mais je ne suis pas, ainsi je vous donne ce poème

2.
Poéme deux
le jour dure si je dois marcher à la maison dans la Normandie. Mais tout ce que est beau, il est loin. Les exeptions sont parents de loin.
Alors.

3.
Une madame dans biblioteque d'université, elle a un parfum. Combien? Je pense un gour...

----



bonus za vjerne čitatelje:

kad vidim dva pedera (ja to od milja i prisnosti) kako se seksaju, poželim bit muško. lijep muškarac s lijepim kurcem, da i mene lijepi muškarci s lijepim tijelima jebu i da ja mogu jebat lijepe muškarce svojim lijepim kurcem. ova misao inspirirana je slavetovim postom



*tražim izdavača