Rusulica

sinoć sam se na sreću našla s onim mladim intelektualcem i književnim kritičarom i urednikom borkom putnikom; na sreću jer sam svaku malo u mobitelu nailazila na onu zapisanu misteriju koja je glasila dobar argument za monogamiju: pitaj borka, a zato šta sam bila pored njega kad sam se domislila tom argumentu pa mi se nije dalo zapisat cijeli argument nego on će me već znat podsjetit.
on me nije znao podsjetit al sam se vraćanjem u izvorni kontekst prisjetila sama.

radna verzija:
dobar je argument za monogamiju, točije za dugotrajnu vezu s jednom osobom taj šta ljudsko tijelo na moju pregolemu žalost stari i kvari se i postaje mi odbojno za dodirivanje i fizička druženja. to mi još ne predstavlja problem jer sam mlada i ljudi na koje fizički pretendiram su isto mladi, ali kako starim stare i ljudi na koje fizički pretendiram. ili, budimo pošteni, ne stare. naime ja sam do dvadesete godine gledala (i ono drugo) petnaestogodišnjake i onda se naglim skokom prisilila da ne razmatram više tako mlade udvarače i jebonje jer je to već stvarno neprikladno i društvu a i meni (jer petnaestogodišnjaci znaju bit iritantno nezreli) i u krajnju ruku pedofilno. tako da sam se naprasito prebacilala na dvadesetogodišnjake (šta je ustvari nepravedno prema onima koji su u tom razdoblju imali recimo sedamnaest jer kad sam skočila na dvadesetogodišnjake oni su već imali dvajstdvi i nikako da ih uhvatim tj da oni uhvate mene). i tako to ide otad, evo, nedavno sam napravila skok s recimo negdi dvadesettrogodišnjaka na tridesetogodišnjake. sad to više nije kažnjivo ni toliko društveno neprihvatljivo, ali ovi mlađi i dalje znaju bit iritantno nezreli.

sigurno već slutite problem, a on je taj da kad ja, usidjelica kakva jesam i kakvom ću biti, u pedesetoj budem našla nekog vršnjaka
(mislim, ne moram ja njih, mogu i dvadesetogodišnjake jer sigurna sam da ću tad isto na prvi pogled izgledat ko da imam dvajstdvi a i mlađi momci su seksualno potentniji, ali oni ipak nisu uvježbani a meni uopće nije do toga da nekog u pedesetoj uvježbavam, to možda mogu pokoji put pro bono kad se osjetim dobrohotno. plus sam sigurna da će i dvijetisućetridesetih dvadesetogodišnjaci isto bit iritantno nezreli)

dakle kad budem našla pedesetogodišnjaka za fizičko druženje, on će najvjerojatnije imat i tijelo pedesetogodišnjaka, a prilično sam uvjerena da će mi stara tijela bit neprivlačna kad i sama budem stara jerbo mi se duh neće mijenjat. moje mi tijelo dakako neće bit neprivlačno jer ću starit s njim i volit ga svo to vrijeme i sentimantalno se vezat uz njega ko šta uostalom već jesam. upravo u tome krije se i rješenje problema: problemu se može doskočit tako da ostarimo s jednom osobom (il više njih ustvari, čime mi radni naslov pada u vodu) pri čemu je važno ne radit duge pauze između dva fizička druženja kako nam se tuđe tijelo ne bi (dodatno) otuđilo. pa kad stariš uz neko tijelo, ko i s vlastitim, šok ti dolazi postepeno tojest uopće ne dolazi jer ako je postepen onda nije šok jer šokova supstancija ne sadži polaganost, i fizičko druženje nije odbojno iskustvo.

***

ležala sam u kadi i ponavljala fizikalni eksperiment sa sisicama i djelomičnim poništavanjem gravitacije. kao i svaki put kad ležim u kadi nadošla mi je želja da šaljem smsove prijateljima kako ležim u kadi jer to njih jako usreći, pomisao da sam gola i mislim na njih, šta opet mene povratno usreći.

Rusulica Opet radim fizikalni eksperiment sa sisicama u kadi al ovaj put imam bonus u obliku estetskog uvida: kada bez pjene je vise film noir. about 7 hours ago from txt

nakon šta sam odaslala sms i završila poglavlje nekako sam, ni sama ne znam kako, i toga se onako pomalo sramim, poželila da mi u kadi plivaju ružine latice.
sve do tad nisam uspila razriješit problem kud s ružama koje ti poklone ljubavnici jer sasušit ih je tako passé i uostalom čitala sam u nekretninama da je loše je za feng shui, a skuhat ih ne mogu jer ja uglavnom kuvam kiseli kupus, a to ne ide baš s laticama nego s jabukama, ako se sjetiš ubacit.
no onda sam priželjkujući latice u kadi pomislila kako je to nevjerojatno prikladan način za upotrijebit dobivenu ružu.

pomislila sam kako šteta šta je prošlo valentinovo i kako sigurno neću dobit ružu još godinu dana, i kako je prošao osmi mart isto a ja nisam dobila ružu čije bi latice taman sad mogla stavit u kupku, ali sam se onda prisjetila da mi je marko za osmi mart dao knjigu i da bi mogla otkidavat stranice kako ih čitam i artistički ih puštat da plutaju po vodi (bonus kojeg sam se sad dosjetila je da bi ako bi bila osobito raspoložena mogla radit i brodiće). ali onda mi je bilo žao knjige pa sam odlučila pustit da plutaju one komplicirane teorijske na engleskom koje mi uporno daje stipe a ja mu kažem daj mi književnost a on mi onda donese neku kompliciranu no artističku teoriju pa me uvjerava da je to književnost.