Rusulica

malo sam opet kao slučajno naletila na neki sajt sa vjenčanjima pa mi je dok sam gledala neko star trek vjenčanje došla misao ne unosi li kostimiranje na vjenčanjima u cijelu priču
(a kad kažem kostimiranje mislim naravno i na klasična, nestartrekovska vjenčanja)
(osim šta ima sto funkcija poput obilježavanja uloga, obrane od zlih sila u liminalnoj fazi djeve, pokazivanje statusa, odjeljivanje svečane od svakodnevne prilike)
i notu koja mi je sad začudo prvi put pala na pamet a koja glasi: to-se-neko-drugi-vjenčaje-a-ne-ja-a u cijelu priču. jerbo mora da je ljudima teško s tim vjenčanjem, napunilo im je glavu ko i s prvim seksom i stvorilo pritisak da je to big deal, pa se ljudi prepadnu puno više nego šta bi bilo zdravo. ali ako su malo kao zamaskirani, onda to uopće nisu oni.
(preporučam pogledati i ovaj unos u kojem se raspravlja jesu li to oni)
a osim toga uza sve te pripreme i brigu o tome da sve proteče po protokolu i opet zaboraviš na onaj nezdravi strah, samo šta se sad nervoza oko toga šta se vjenčaješ zamijeni tremom oćešl sve dobro izvest pred publikom.
ja jako volim ta vjenčanja, iako sam na tom jednom jedinom nedavnom na kojem sam bila na pola priče već htjela ić spavat jer za vjenčanja fakat moraš imat kondiciju. kako volim i vjenčane haljine često zagledam u izloge s vjenčanicama pa moji prijatelji misle da se ja želim vjenčat. ali kao što je neki od njih nedavno dobro primijetio, ja bi samo volila imat vjenčanje, ne i brak.
ali kad uvedemo još jedan parametar a taj glasi da sam kao mala u bajkama sebi redovito namjenijivala ulogu pomagačice a ne junakinje - vila koja bundevu pretvara u kočiju, a ne pepeljuga - i to ne jer je vila kul jer može radit čarolije nego jer mi je to s princem i zaljubljivanjem bilo pomalo ono ljigavo i nekako konačno, ako kužite il bar naslućujete šta želim reć, slijedom tog parametra bez problema otkrivam da ja na vjenčanju ne želim bit mladenka udavača i ostaje samo otkrit šta želim bit. bilo koja uloga je ustvari zabavna, a rješenja koja mi se nameću su dva. jedan je da pođem u biznis vode wedding planninga, a drugi je da pođem u glumice.

iako je lijepo svaku večer, ili biću iskrena, skoro svaku, a ako bi mogla birat uzela bi omjer 50-50, spavat pored nekog do koga ti je jako stalo i zbog koga ti grudi dožive elektrošok a neki drugi dio kojeg me je sram spomenit doživi toplinu.

iz: vjenčanja

***

zašto je kad pukne krevet veća sramota nego kad pukne stol? imala sam u mladosti prijateljicu pa bi spavala il radila raznorazne stvari s mladićem po njenim kaučima i krevetima, pa tako i na sestrinom joj krevetu koji bi svaku malo propao jerbo ga je sestra navodno bila razvalila za jednog žarkog seksa ali nama ne bi bilo neugodno jer ipak nismo mi prvi razvalili nego je krevet pokvaren ali sad na krevetu imam te neke daske umjesto podnice koje su bile po mjeri ali se okvir uslijed svoje drvenosti raširio malo i onda su one padale pa mi je bilo neugodno pa sam pitala cimericu da jel se ona seksala na mom krevetu dok me nije bilo pa se ona zgrozila al je onda došo mislav pa smo umetnuli stiropora koji drži daske na mjestu a istovremeno je elastičan i otad nisam imala problema s krevetom iako te daske škripe ko da je na njima teret mnogih knjiga za koje su ustvari napravljene pa to možda protestiraju šta na njima nisu knjige nego neki mladi ljubavnik koji mora uvažavat moju fobiju i brigu za daske jerbo ja i dalje mislim da su se daske pomakle i da ćemo propast.

***
kad nekome, uglavnom mladiću, kažem kako su ljudi jadni, neki to dobro prihvate a neki ne. doduše, prvima sam možda uz to onako pripomenila i da ih ja baš zbog toga onda volim (ne njih,
ljude općenito ali onda i njih dakle). drugima se ne sjećam šta sam rekla jer sam bila malo popila.


ilustracija: hrelić


nekad imam potrebu nekog povrijedit samo da bi ga mogla utješit. kakva je to neekonomična potreba, s elementima kompliciranja i zlurade igre, nekog povrijedit da bi ga utješila? i odakle mi uopće potreba da tješim? prvi put sam je osvijestila kad sam bila mala. mama je bila napravila kolač. probala sam ga prva u kućanstvu i pitala me kakav je. ja sam je u tom trenutku toliko volila da mi je to bilo nemoguće iskazat pa sam joj rekla da nije dobar i pošteno ga izgadila, a onda sam došla do nje, zagrlila je i krenila je tješit govoreći joj kako je kolač u stvari baš dobar i kako je sve ok.

to šta imam u stvari nije želja za tješenjem nego potreba za iskazivanjem ljubavi.

iz: ljubav