ovaj život je razočaranje u većini svojih manifestacija. iako je još daleko od toga da bismo se trebali ubiti.
boris





toples. stari pohotljivci sigurno zure. to me uznemirava, što me njihovi pogledi određuju na način na koji ne želim, koji je za moje samoodređivanje pogrešan i koji ne mogu kontrolirati drukčije nego da prestanem izazivati takav pogled, a to mogu samo ako se odjenem i to je ono šta me nervira, šta je sa svoje strane kanala ne mogu odrediti što svojim tijelom izazivam, što je samo druga varijanta napada pa me slobodno nazovite ekstremno narcističkim subjektom. pa uzviknem
(neistinito)
boli me kurac
(neistinito)
oni ga ne mogu umočit
(neistinito)
može samo onaj kojem ja dopustim
(neistinito)
zato me silovanje i u najmanjem tragu luđački razbjesni.

super je šta je tek ponoćipo, a mi smo sve proživili rekla sam mu. pjesnici nisu izbacivači romantičnog taloga koji pluta vodama tužne im duše, već ludički luđaci, rekla sam mu.
danas sam se napila ko pička i puno spominjala kurac. televizija sere o tome gdje i zašto zapinje putanja globalizacijskog bumeranga. jedem ananas i osjećam se dobro u najboljoj maniri darkwood duba. osim šta me boli ono mjesto na glavi di mi je tumor, rekla sam mu.

kad bi i unutar devijantne paralelne radnje mladež imala zadanije rituale koji bi se svojom propisanošću maksimalno približili onima u mainstreamu, ne bi brzala s prvom travom, ševom, ubojstvom i sličnim delikventurama jer bi za svaku postojalo predviđeno vrijeme koje bi se s nervozom i neprilikom nestrpljivo iščekivalo da bi na kraju došlo upravo u onom trentku u kojem je pripadnik mladeži psihofizički spreman za vršenje ili trpljenje određene djelatnosti i u kojem bi ona na njemu ostavila najblaže psihofizičke posljedice.
iz: naputak za angažirani odgoj djeteta - sekcija: modifikacije društva

pa sam oprala sam suđe i nisam ugurala novi tampon jer mi je menstruacija pri kraju. prste sam umjesto toga gurala u odvod sudopera da bi odande izvukla mlohave i tamnosmeđe komade špageta koji su se preko noći pretvorili u crve.
ja ne znam kad volim muškarca kao majka a kad kao ostala žena.

ponekad se moj buntovnički duh sukobi s nekim pravilima, primjerice društvenim. ali naučila sam sebe prihvatiti buntovnu, a sukobe sabiti u omanju hrpu koja na meni neće ostaviti previše trajnih psihofizičkih posljedica. ali mi ponekad dođe problem kad sam na cesti pa oću preći na crveno a gleda maleno dijete. onda pričekam da mi se prometna signalizacija nakloni i pravim se da sam na pozornici jer ujedno i jesam.
isto tako moram pozdravljati malu djecu u neboderu a stare susjede ne moram, jer prema njima nemam obvezu držati ih u iluziji o uređenom svijetu.
jedino još moram dogotoviti promišljanje o tome u kojoj njihovoj dobi da povučem tanku granicu deziluzionacije.
iz: naputak za angažirani odgoj općenitog djeteta


ja se bojim žohara kao ničega - ni tigra, ni zmije, ni meduza. a onda sam bila s njim i naišao je žohar i znam da ga ovime kompromitiram ali ja sam bila ta koja ga je morala ubit jer on ne može podnijet činjenicu da se žohari kreću tako nepredvidivo i to mu je grozno. nasreću, nema problema s uklanjanjem smećenih ostataka žohara kojeg sam ja prethodno usmrtila jer su nepokretni. ljubav pomiče granice straha.


problem s rastavama i similarnim izlascima iz diskursa je što nisu svečano i gloriozno obilježeni
(diploma je ulazak)
ko ulasci
(već eventualno nesvečanim
(no ponekad ipak ništa manje glorioznim ali neće me to sad omesti)
pijanstvom),
pa ljudi i žene nemaju lako servirane parametre za ustoličenje u ne-status koji ih dočeka sve dok ih ne dopadne sljedeći status.

ostani ležati, nemoj mrdati, on će možda doći do tebe. po tebe.
grli komade posteljine, skini se potpuno pa se obuci, pa opet skini.
smoči se, vodom ili mokraćom, izgubit ćeš naviku. to ti se sviđa jer programski volim stvari koje nisu ušle u mainstream vođenja ljubavi sa svojom boli.
toliko sam fiksirana baš na njega jer je ovaj drugi onaj pravi. on mi stoga treba da u njega upišem tugu zbog svih budućih ikad izgubljenih ljubavnika.

kad sam bila mala, nisam se identificirala s crvenom bojom zato šta mi je mama odijevala crvenu pidžamu, nego zato šta je meni odijevala crvenu, a sestri plavu.

potpuno sam se pogubio. jeka mi prethodi.
mislav





jednom sam joj ležući tako na njenom krevetu rekla kako bih htjela njen život. naša prijateljica je ušla a ona je zaustila da joj to kaže jer joj je bilo smiješno, ali joj onda ipak nije rekla. jednom sam imala napad a trenutak je bio intenzivan jer su more i otok bili srebrni od svjetla a ona nije odmah legla nego je sjela kraj mene na zidić i zajedno smo bezveze gledale more i tek kad sam joj ja za desetak dana rekla da sam tad plakala rekla je da zna.

zašto ja ovaj ispit nisam dala prije tri godine kad me tematika koliko toliko zanimala? zašto? zašto? - veli jedan lirski subjekt.
zato što si prokrastinatorica, mha, zato što nisi proračunata i logična osoba koja bi u jednadžbu efektivnosti ubrojila i napor da se posao izvrši, nego ti je samo stalo da se izvrši. budalo. - drugi će lirski subjekt.
sad samo mislim na svog ljubavnika i na trenutke koje će ovaj ispit priječiti da budu provedeni u njegovom društvu. - prvi će lirski subjekt.

prvo je rekao da voli tajne, pa sam odlučila izmisliti koju samo za njega. nisam stigla, otkrio je da mi je on najveća tajna. onda je otkrio moju kožu i... prvo sam se lijepila po blatu ljuljački na koje me je vodio, kasnije sam se lijepila njegovom spermom, i zid smo mu lijepili njome. on je jako samopouzdan u mraku.

rastao mi je u ruci a ja sam rasla pokraj njega. svaki put bi progutao moje suze, a nije ih uopće volio jesti. jednom je pojeo moju užinu dok sam spavala. pravila sam se da se ljutim a samo sam htjela da i mene pojede. smijali smo se: koža nam se dodiruje koža nam se dodiruje koža nam se dodiruje.
grlili smo se sve više, sve su mu više smetali drugi i sve smo duže mogli ležati jedno uz drugo. ljutio se kad ne bih prvo po njega došla u kriznim trenucima. svađali smo se a ja sam gledala u njegov ormar gledaj u mene prestala sam pričati zašto si prestala pričati? zaboravila sam o čemu sam pričala i ja.
volio je moj smisao za šalu mirišem na mlijeko i izdanke mlade pšenice?. a zaista je mirisao na mlijeko, i polijevao me je mlijekom i pio ga s mene. ljubila sam mu trbuh nemoj me ako boga znaš.
ležala sam po njemu a on mi je govorio kako bi svaki muškarac na svijetu bio sretan da ležim tako po njemu.
grizla sam ga isprobavaš? isprobavala sam svoje nove zube.

svijet mi sada može beskonačno pljuvati u lice, otvoriću usta i progutati kao što sam njega gutala.

(a onda se sve srušilo, kao i svaki put do sad, jer si pisao drugoj dok sam ti ja ležala u krevetu, jer prečesto ne znam odgonetati načine na koje mi kažeš da me voliš, jer se ja tresem nakon što svršiš. i jer ne mogu podnositi to što nisi zaljubljen u mene.)

no, kad nisi slušala onu pticinu cimericu astrologinju koja ti je rekla sad je vrijeme za školu i nauku, u dvijeiosmoj će ti doći velika ljubav. - veli opet drugi lirski subjekt.
o zašto, zašto, zašto li je nisam poslušala, zašto li sam se izrugivala astrologinji, i zašto sam, a to je tako nisko da me sram spomenuti ali hoću, da se kaznim, zašto sam a jer sam joj ipak malim djelićkom povjerovala izignorirala svoju intuiciju i koristan savjet koji sam dobila praktički besplatno zamijenivši ga samo za informaciju o mjestu kupnje mojih srebrnih cipela?! - prvi će lirski subjekt.
zato što se situacija sama ponudila da na sebe preuzme krivnju što ti ne učiš; ne obraćati pažnju na ono što ti kaže astrologinja upravo je ispravna stvar i ona za koju će se svako sa zdravim razumom ili onaj koji se za takvog voli izdavati, opredijeliti, pa si se i ti opredijelila, nažalost, oh, na tvoju tako veliku žalost, na štetu tvog školovanja - iziritiran je, no ujedno i iritantan drugi lirski subjekt.

u kasne il štajaznam rane sate
kad me napustiš
i odeš doma spavati ili surfati ili jesti ili čitati
psihoanalizu
ja trknem pod tuš jer od našeg znoja dobijem osip
i onda razmišljam kako sam se oprala prije nego si došao
i kako mora postojati ekonomičniji aranžman.
nakon toga biram šta ću jesti, pa odaberem tjesteninu
a kad nju pojedem onda ipak napravim i čokolino
i pojedem sve čokoladno šta imam u sobi
i možda marmelade, ako imam kruha.
onda surfam
i gledam tv
i surfam dok ne bude četiri ujutro a na forumu na moja četiri zadnja posta niko ne odgovori pola sata
i onda odem leći pa se bojim i popijem normabel da mogu zaspati.
večeras nisam otrčala pod tuš nego ostala ležati dok mi je sperma zatezala otočiće kože na leđima
a lice mirisalo na tvoj pénis i tvoja podpazušja
mazila sam se obrazom o jastuk, brata po poštrcanosti spermom
i bila mirna i nemoćna i volila tebe i sebe.
ali onda sam se na kraju ipak digla i otuširala
i sad već jedem čokolino, šta znači da sam tjesteninu već pojela
i tri je ujutro i ne znam jel se to zove kompenzacija ili sublimacija.
a da živimo skupa zaspala bi kraj tebe umrljana spermom i neokaljana svim tim
i ujutro bi me opet imao, još intenzivnije, onako kako ti voliš, kad je moje tijelo više tvoje nego moje.

subjekt je muškog roda, odbijam biti subjekt. - veli na to prvi lirski subjekt koji je izgledno popizdio.
sljedeći iskaz mi svaki put kad ga pročitam zvuči seksi: u metafikcionalnom žanru napetošću između gradnje fikcionalne iluzije i njena razotkrivanja ističe se pluralizam diskurzivnih praksi kao prirodno obilježje kukulturnih proizvoda u vremenu rasapa apsolutnih istina i vječnih vrijednosti. mogao bih ga čitati po cijele dane. - drugi će lirski subjekt.
pročitaš ga naglas? - danica će.
ne, riječ zvuči se promijenila na planu sadržaja, pa danas može opisivati i stanja koja egzistiraju van zvučnih valova i njihove eventualne recepcije. promjene se, poznato je, s većom lakoćom odvijaju na tom nego na planu izraza. - drugi će lirski subjekt.

rane na srcu će mi
zacijeliti
kad mi zacijele
rane
od cipela koje sam
nosila
tu večer.

prvi se lirski subjekt za to vrijeme zatukao mačetom.
ja sam se ostala pitati egzistira li lirski subjekt samo u lirskoj pjesmi ili u bilo kojem
(fikcionalnom?)
djelu.

volim se sebi nasmijati. jer budući da ne možeš sebi blefirati, to znači da je to zaista smiješno.
mislav

***

mladim osobama i ženama može se pri seksualniom činu, ako su partneri osobito zaneseni i glasni, pričiniti da je seksualni čin smiješna stvar ako su prethodno bili izloženi djelovanju porno-filmova, popularno naz(i)vanih pornićima. naime, pričinit će im se da su te zvukove već čuli u dotičnima pa će im se seksualni čin očuditi i osmiješniti.

nevolja je u tome što porno film dolazi prije prvog seksa, pa dotične zvukove i zanesenost mladi po prvi puta susretnu u ne-prirodnom, kulturnom, kontekstu.
zato smatram da tinejđeri ne bi trebali gledti porniće.

(dakako, da bi uopće došlo do problema, potrebno je da subjekti imaju u sebi razvijen osjećaj za smiješno kao i za ironijski odmak. kako to često uopće nije slučaj, ovim se problemom ne moramo pobliže zabaviti.)

iz: kritika čistog seksa

***

pred današnju su ženu postavljeni mnogi izazovi. osim što si je ulaskom u sferu javnog rada priskrbila dupli posao
(a ulaskom u domenu osobnih postignuća ili iskaznuća na polju koje nije ni obitelj ni posao nego je primjerice aerobik ili klub ljubitelja knjige, za koji nisam sigurna da postoji kod nas, i treći)
ona je, a jer živimo u modernom i suvremenom dobu u kojem
ona smije i može prespavati i/ili prenoćiti kod svog ljubavnika ili ljubavnice iako nisu u braku,
pred sebe postavila težak zadatak:
da bi se modernom partneru dokazala,
mora suvereno vladati upravljanjem i održavanjem ne jednog, već dvaju domaćinstava.

***

naime, neki čovjek mi mi je poslao mejl a da ako ja ne želim s njim komunicirat nek mu vratim prazni mejl nazad gledajmo tu se pod krinkom odalečivanja komunikacije krije komunikacija sama.
oduzeo mi je slobodu da svoje (ne)sudjelovanje u razgovoru izrazim kako god u miloj bijeloj svjetlosti hoću a ako je izrazim performativnom šutnjom ona će njemu značit drugo značenje nego meni jer je u taj performativ unaprijed upisao značenje koje se dijametralno ne podudara s kanonom značenja šutnje u ovakvoj i sličnim situacijama.

iz: bonton i buntovnici


***

ponekad je vozim u suknji; u te dane više gledam ljude koji me gledaju, iako od toga nema koristi, jer neće to šta ja vidim da me gledaju spriječit to da oni vide moje gaćice. od toga nema koristi ni u drugom smjeru jer samo vidim da me gledaju, a ne vidim jel me više gledaju nego inače jer i ja sama njih gledam više nego inače pa se možda količina stvara na mojoj strani. tako se samo iznerviram.
ali kad naiđu ljudi ili žene u invalidskim kolicima, mislim se, pa, neka samo gledaju ako im tu ima nešto zanimljivo, i drago mi je šta su u toj stvari privilegiraniji od ljudi koji mogu hodati.

iz: pograničja tautologije; pograničja nekorektnosti

***

ako uzmemo lakanovski, a ne kleinovski pristup, identitet ne može postojati van rascijepljenosti (u trenu kad se uspostavi, i uspostavljanjem samim, on je narušen). onda ne može postojati uopće, ako postoji samo kao rascijepljen tj nužno narušen.
to ako se priklonimo onoj struji čiju sam valjanost uvijek propitkivala, da ako dobiješ ono što želiš na način na koji ne želiš, jesi li dobio ono što si želio? e, pa recimo da nisi, onda je to ta struja.
ali možemo gledati i iz drugog kuta, da je to njegova bit,
(identitetova)
ta da postoji samo kao rascijepljen, i onda je sve na mjestu, osim šta nepotrebno naglašavamo da je identitet rascijepljen, ako mu je to bit.
ali s ovom sam forom više dosadna.

iz: psihe analiza

***

glava mi je premalena za te ideje, tvrdi.
pusliraju, kažem.
pa je on pretpostavio neki sustav hlađenja, i misli da je otkrio misterij mog uzdisanja.

***

nagnuta osobnim iskustvom, a potaknuta slikama iz svakodnevice bliskih ljudi, zaključila sam da je vrijeme da ga dam, naputak za sretan odnos:
pretpostavi i vjeruj da je tvoj partner uvijek i neprestano na tvojoj strani.
i kad osjetiš da ti više nisi na njegovoj, raziđite se.