Rusulica

ovaj život je razočaranje u većini svojih manifestacija. iako je još daleko od toga da bismo se trebali ubiti.
boris





toples. stari pohotljivci sigurno zure. to me uznemirava, što me njihovi pogledi određuju na način na koji ne želim, koji je za moje samoodređivanje pogrešan i koji ne mogu kontrolirati drukčije nego da prestanem izazivati takav pogled, a to mogu samo ako se odjenem i to je ono šta me nervira, šta je sa svoje strane kanala ne mogu odrediti što svojim tijelom izazivam, što je samo druga varijanta napada pa me slobodno nazovite ekstremno narcističkim subjektom. pa uzviknem
(neistinito)
boli me kurac
(neistinito)
oni ga ne mogu umočit
(neistinito)
može samo onaj kojem ja dopustim
(neistinito)
zato me silovanje i u najmanjem tragu luđački razbjesni.

super je šta je tek ponoćipo, a mi smo sve proživili rekla sam mu. pjesnici nisu izbacivači romantičnog taloga koji pluta vodama tužne im duše, već ludički luđaci, rekla sam mu.
danas sam se napila ko pička i puno spominjala kurac. televizija sere o tome gdje i zašto zapinje putanja globalizacijskog bumeranga. jedem ananas i osjećam se dobro u najboljoj maniri darkwood duba. osim šta me boli ono mjesto na glavi di mi je tumor, rekla sam mu.

kad bi i unutar devijantne paralelne radnje mladež imala zadanije rituale koji bi se svojom propisanošću maksimalno približili onima u mainstreamu, ne bi brzala s prvom travom, ševom, ubojstvom i sličnim delikventurama jer bi za svaku postojalo predviđeno vrijeme koje bi se s nervozom i neprilikom nestrpljivo iščekivalo da bi na kraju došlo upravo u onom trentku u kojem je pripadnik mladeži psihofizički spreman za vršenje ili trpljenje određene djelatnosti i u kojem bi ona na njemu ostavila najblaže psihofizičke posljedice.
iz: naputak za angažirani odgoj djeteta - sekcija: modifikacije društva

pa sam oprala sam suđe i nisam ugurala novi tampon jer mi je menstruacija pri kraju. prste sam umjesto toga gurala u odvod sudopera da bi odande izvukla mlohave i tamnosmeđe komade špageta koji su se preko noći pretvorili u crve.
ja ne znam kad volim muškarca kao majka a kad kao ostala žena.

ponekad se moj buntovnički duh sukobi s nekim pravilima, primjerice društvenim. ali naučila sam sebe prihvatiti buntovnu, a sukobe sabiti u omanju hrpu koja na meni neće ostaviti previše trajnih psihofizičkih posljedica. ali mi ponekad dođe problem kad sam na cesti pa oću preći na crveno a gleda maleno dijete. onda pričekam da mi se prometna signalizacija nakloni i pravim se da sam na pozornici jer ujedno i jesam.
isto tako moram pozdravljati malu djecu u neboderu a stare susjede ne moram, jer prema njima nemam obvezu držati ih u iluziji o uređenom svijetu.
jedino još moram dogotoviti promišljanje o tome u kojoj njihovoj dobi da povučem tanku granicu deziluzionacije.
iz: naputak za angažirani odgoj općenitog djeteta


ja se bojim žohara kao ničega - ni tigra, ni zmije, ni meduza. a onda sam bila s njim i naišao je žohar i znam da ga ovime kompromitiram ali ja sam bila ta koja ga je morala ubit jer on ne može podnijet činjenicu da se žohari kreću tako nepredvidivo i to mu je grozno. nasreću, nema problema s uklanjanjem smećenih ostataka žohara kojeg sam ja prethodno usmrtila jer su nepokretni. ljubav pomiče granice straha.


problem s rastavama i similarnim izlascima iz diskursa je što nisu svečano i gloriozno obilježeni
(diploma je ulazak)
ko ulasci
(već eventualno nesvečanim
(no ponekad ipak ništa manje glorioznim ali neće me to sad omesti)
pijanstvom),
pa ljudi i žene nemaju lako servirane parametre za ustoličenje u ne-status koji ih dočeka sve dok ih ne dopadne sljedeći status.

ostani ležati, nemoj mrdati, on će možda doći do tebe. po tebe.
grli komade posteljine, skini se potpuno pa se obuci, pa opet skini.
smoči se, vodom ili mokraćom, izgubit ćeš naviku. to ti se sviđa jer programski volim stvari koje nisu ušle u mainstream vođenja ljubavi sa svojom boli.
toliko sam fiksirana baš na njega jer je ovaj drugi onaj pravi. on mi stoga treba da u njega upišem tugu zbog svih budućih ikad izgubljenih ljubavnika.

kad sam bila mala, nisam se identificirala s crvenom bojom zato šta mi je mama odijevala crvenu pidžamu, nego zato šta je meni odijevala crvenu, a sestri plavu.