Rusulica

potpuno sam se pogubio. jeka mi prethodi.
mislav





jednom sam joj ležući tako na njenom krevetu rekla kako bih htjela njen život. naša prijateljica je ušla a ona je zaustila da joj to kaže jer joj je bilo smiješno, ali joj onda ipak nije rekla. jednom sam imala napad a trenutak je bio intenzivan jer su more i otok bili srebrni od svjetla a ona nije odmah legla nego je sjela kraj mene na zidić i zajedno smo bezveze gledale more i tek kad sam joj ja za desetak dana rekla da sam tad plakala rekla je da zna.

zašto ja ovaj ispit nisam dala prije tri godine kad me tematika koliko toliko zanimala? zašto? zašto? - veli jedan lirski subjekt.
zato što si prokrastinatorica, mha, zato što nisi proračunata i logična osoba koja bi u jednadžbu efektivnosti ubrojila i napor da se posao izvrši, nego ti je samo stalo da se izvrši. budalo. - drugi će lirski subjekt.
sad samo mislim na svog ljubavnika i na trenutke koje će ovaj ispit priječiti da budu provedeni u njegovom društvu. - prvi će lirski subjekt.

prvo je rekao da voli tajne, pa sam odlučila izmisliti koju samo za njega. nisam stigla, otkrio je da mi je on najveća tajna. onda je otkrio moju kožu i... prvo sam se lijepila po blatu ljuljački na koje me je vodio, kasnije sam se lijepila njegovom spermom, i zid smo mu lijepili njome. on je jako samopouzdan u mraku.

rastao mi je u ruci a ja sam rasla pokraj njega. svaki put bi progutao moje suze, a nije ih uopće volio jesti. jednom je pojeo moju užinu dok sam spavala. pravila sam se da se ljutim a samo sam htjela da i mene pojede. smijali smo se: koža nam se dodiruje koža nam se dodiruje koža nam se dodiruje.
grlili smo se sve više, sve su mu više smetali drugi i sve smo duže mogli ležati jedno uz drugo. ljutio se kad ne bih prvo po njega došla u kriznim trenucima. svađali smo se a ja sam gledala u njegov ormar gledaj u mene prestala sam pričati zašto si prestala pričati? zaboravila sam o čemu sam pričala i ja.
volio je moj smisao za šalu mirišem na mlijeko i izdanke mlade pšenice?. a zaista je mirisao na mlijeko, i polijevao me je mlijekom i pio ga s mene. ljubila sam mu trbuh nemoj me ako boga znaš.
ležala sam po njemu a on mi je govorio kako bi svaki muškarac na svijetu bio sretan da ležim tako po njemu.
grizla sam ga isprobavaš? isprobavala sam svoje nove zube.

svijet mi sada može beskonačno pljuvati u lice, otvoriću usta i progutati kao što sam njega gutala.

(a onda se sve srušilo, kao i svaki put do sad, jer si pisao drugoj dok sam ti ja ležala u krevetu, jer prečesto ne znam odgonetati načine na koje mi kažeš da me voliš, jer se ja tresem nakon što svršiš. i jer ne mogu podnositi to što nisi zaljubljen u mene.)

no, kad nisi slušala onu pticinu cimericu astrologinju koja ti je rekla sad je vrijeme za školu i nauku, u dvijeiosmoj će ti doći velika ljubav. - veli opet drugi lirski subjekt.
o zašto, zašto, zašto li je nisam poslušala, zašto li sam se izrugivala astrologinji, i zašto sam, a to je tako nisko da me sram spomenuti ali hoću, da se kaznim, zašto sam a jer sam joj ipak malim djelićkom povjerovala izignorirala svoju intuiciju i koristan savjet koji sam dobila praktički besplatno zamijenivši ga samo za informaciju o mjestu kupnje mojih srebrnih cipela?! - prvi će lirski subjekt.
zato što se situacija sama ponudila da na sebe preuzme krivnju što ti ne učiš; ne obraćati pažnju na ono što ti kaže astrologinja upravo je ispravna stvar i ona za koju će se svako sa zdravim razumom ili onaj koji se za takvog voli izdavati, opredijeliti, pa si se i ti opredijelila, nažalost, oh, na tvoju tako veliku žalost, na štetu tvog školovanja - iziritiran je, no ujedno i iritantan drugi lirski subjekt.

u kasne il štajaznam rane sate
kad me napustiš
i odeš doma spavati ili surfati ili jesti ili čitati
psihoanalizu
ja trknem pod tuš jer od našeg znoja dobijem osip
i onda razmišljam kako sam se oprala prije nego si došao
i kako mora postojati ekonomičniji aranžman.
nakon toga biram šta ću jesti, pa odaberem tjesteninu
a kad nju pojedem onda ipak napravim i čokolino
i pojedem sve čokoladno šta imam u sobi
i možda marmelade, ako imam kruha.
onda surfam
i gledam tv
i surfam dok ne bude četiri ujutro a na forumu na moja četiri zadnja posta niko ne odgovori pola sata
i onda odem leći pa se bojim i popijem normabel da mogu zaspati.
večeras nisam otrčala pod tuš nego ostala ležati dok mi je sperma zatezala otočiće kože na leđima
a lice mirisalo na tvoj pénis i tvoja podpazušja
mazila sam se obrazom o jastuk, brata po poštrcanosti spermom
i bila mirna i nemoćna i volila tebe i sebe.
ali onda sam se na kraju ipak digla i otuširala
i sad već jedem čokolino, šta znači da sam tjesteninu već pojela
i tri je ujutro i ne znam jel se to zove kompenzacija ili sublimacija.
a da živimo skupa zaspala bi kraj tebe umrljana spermom i neokaljana svim tim
i ujutro bi me opet imao, još intenzivnije, onako kako ti voliš, kad je moje tijelo više tvoje nego moje.

subjekt je muškog roda, odbijam biti subjekt. - veli na to prvi lirski subjekt koji je izgledno popizdio.
sljedeći iskaz mi svaki put kad ga pročitam zvuči seksi: u metafikcionalnom žanru napetošću između gradnje fikcionalne iluzije i njena razotkrivanja ističe se pluralizam diskurzivnih praksi kao prirodno obilježje kukulturnih proizvoda u vremenu rasapa apsolutnih istina i vječnih vrijednosti. mogao bih ga čitati po cijele dane. - drugi će lirski subjekt.
pročitaš ga naglas? - danica će.
ne, riječ zvuči se promijenila na planu sadržaja, pa danas može opisivati i stanja koja egzistiraju van zvučnih valova i njihove eventualne recepcije. promjene se, poznato je, s većom lakoćom odvijaju na tom nego na planu izraza. - drugi će lirski subjekt.

rane na srcu će mi
zacijeliti
kad mi zacijele
rane
od cipela koje sam
nosila
tu večer.

prvi se lirski subjekt za to vrijeme zatukao mačetom.
ja sam se ostala pitati egzistira li lirski subjekt samo u lirskoj pjesmi ili u bilo kojem
(fikcionalnom?)
djelu.