četvrtak, 23. listopada 2008.

je suis, mais...
mislav




(većina vas ne upali ih, iako su većinom konceptualno smišljene. ova nije.)


- volim te.
- ma pijanduro!

iz: short message service ljubav


***


greška je učiti svijet analiziran i kategoriziran, ne jer ga time dobivamo posredovanog (nije li uvijek? jest, uvijek je.) nego jer ima puno stvarnosti koja ne stane ni u jednu posredovnu/posredujujuću kategoriju (za koju smo odlučili da je treba učiti).
pitanje je što se dešava s tim suviškom stvarnosti - da li nam je nevidljiv - kao brod lévi-straussovim indijancima koji nikada nisu vidjeli more, nespoznatljiv - kao zapadnjacima istočnjačka duhovnost ili pogrešno spoznatljiv - kao svima sve?
također, učenjem svijeta kroz kategorije usvajaju se neprimjetno i kategorije same pa ako do osobe nešto docnije dođe neka informacija ili podražaj koji je uostalom također informacija, ona će ga moći svrstati samo u jednu od posjedovanih kategorija, pa će ili iskriviti informaciju (svrstavanje se naravno događa primanjem samim tojest njegov je nerazdvojan dio, sljubljeni su (kao performativnost)(koja nema veze s ovim, ovo je usporedba)) ili doživjeti zbunjeno stanje ne uspjevši u svrstavanju.
(pod uvjetom da se radi o nama vidljivom djeliću stvarnosti)
no možda joj se pritom ipak otvore prozori percepcije, i zato valja dijete i ostale općenite osobe što češće dovoditi u situacije koje im na prvu misao neće biti lako kategorizirati.

iz: naputak za angažirani odgoj općenitog djeteta

(praktična vježba: u koji žanr ovo spada? iz: trik pitanje)


***


kamera na mobitelu dopušta mi da kroz nju gledam ono šta je u svim situacijama manje legitimno gledat nego mobitel.

iz: gledanje kroz medij - medijalizacija pogleda?



***


1.ako dobijem ono šta želim pod uvjetima koje ne želim, da li sam dobila ono šta želim i trebam li pristajati na to (jer time gubim šanse da dobijem ono šta želim pod uvjetima pod kojima želim)? 2. osjećam se kao da ne smijem imati želja, sramim se tuđeg pogleda dok želim i njegovog preziranja moje želje u meni. prezirem li je ja to u sebi? 3. prije sam mogla dugo čekati na ostvarenje želje, više ne. jesu li mi sadašnje želje time manje autentične?

iz: le plaisir du désir


***



mladić me je (uvijek, nužno i strukturalno) precijenio i da bi mu sačuvala dostojanstvo moram se truditi biti to šta on hoće od mene gubeći se naravno time jer iako smo per se, ili, ne budimo pretenciozni, za se, promjenjivi i nikad se ne prestajemo oblikovati, ako mi nije dopušteno da se oblikujem omeđena parametrima koje sama odredim, ne prestajem li onda biti autentična ja?

ali kad odem malo dalje i razmotrim slučaj u kojem sama nisam baš zadovoljna sobom (to može biti i slučaj u kojem sam pounutrila potrebe i želje primjerice mog mladića) i potrudim se biti ono šta hoću od sebe oblikujući se pritom parametrima koje sam ja odredila, ne prestajem li i onda biti autentična ja?

ne prestajem, jer iako je moj pogled na mene uvijek tuđi pogled na mene, tim drugima koji me gledaju sam, kao šta znamo, sama odredila šta o meni misle.

i prestajem, jer sam to odredila parametrima koje su oni meni odredili.

i ne prestajem jer ne postoji autonomno slobodnoplutajuće autentično

i prestajem jer u svojoj biti mogu biti jedino neautentična,

i ne prestajem jer je neautentičnost moja autentičnost.(..)

iz: usložnjavanja; branding identiteta




četvrtak, 16. listopada 2008.

ja san još uvik zaljubljen u sve cure u koje san bija zaljubljen. nisan neki revizionist.
marko



***

- hitno te trebam, sigurna sam da sam trudna, sanjala sam to.
- ljubavi, nisi trudna.
- jesam, trudna sam, garant sam trudna, sto posto, sigurna sam, imam sve simptome, kad sam se probudila uguglala sam simptome trudnoće odma i bila sam sva uznemirena i morala sam te čut.
- ti nisi trudna.
- iako su to isti simptomi i pmsa, ali malo mi je rano za simptome pmsa.
- smiri se, nisi trudna.
- sva sam otekla i naubrila i sise su mi osjetljive.
- jer ćeš dobit menstruaciju.
- jesam li ovako i proši put paničarila da sam trudna?
- jesi, ali ne baš ovoliko.
- jesu mi sise i tad bile osjetljive?
- jesu.
- joj, ali sad su baš jako otekle, i sanjala sam, i rekla sam ti u snu..
- i šta sam ja rekao?
- nisam mogla protumačit šta točno misliš o tome.
- sve moje prijateljice i cur..., sve cure koje znam, sve vi paničarite oko trudnoće, niste normalne. ajde, nemoj se molim te nervirat.
- ali moram, da izazovem spontani pobačaj ako sam ipak trudna.
- ovo je jedini valjani argument za paničeranje oko trudnoće koji sam do sad čuo.

iz: kritika čistog seksa; alternativne metode


***


kad golubovi hodaju glava im ide naprijed-nazad u maniri starih mehaničkih igračaka. ideja za kratki film: golubovi šetaju naokolo na walk like an egiptian.


***


on: upisaću postdiplomski.
marko: iz čega?
on: iz komparativne.
marko: zašto?
on: nemam racionalnog objašnjenja osim što želim doktorirati.


***



The enchantment of love is how the subject deals, on the one hand, with his or her own lack, and, on the othr hand, with the lack in the loved one (Salecl) ...jer bi drugi morao ispunjavat moju prazninu koja je tu upravo zato što je on svojim postojanjem na drugoj strani (granice mene subjekta) čini prazninom.
ali što bi bio manjak mog objekta (ne kao atribut mu nego kao nešto što on posjeduje)? to šta nikada ne može ispuniti moju prazninu, iako je ona njegov odljev, iako je nastala po njemu? mislim da je to. a to ne može zato šta se moja rupa stalno deformira, i to čak ne samo oblikom već i opsegom, a kako nam je iz iskustva poznato da naš voljeni objekt nikada ne može pratiti naš ritam transformacije sve kad bi i htio, osuđeni smo na objekt koji nam je (stalno i) istovremeno i nepodoban i upravo ono šta nam treba. upravo ono šta nam treba, ako ipak nastavimo i dalje formirati prazninu oko objekta, ali ne prečesto, nego svaku malo. ako objekt izbacimo iz igre u startu i nastavimo plesti sami sa sobom, riječ je o umjetnosti ili tinjeđerskoj zaljubljenosti.
As such, love does not call for an answer, although we usually think so ... jer nam eto nije potreban uzvrat, dostaje nam nepomični objekt i naš govor o ljubavi koji je dostatan sam po sebi. ali ako je objekt nepomičan i niti se ne trudi malo prilagođavati, iako smo gore vidili da je to zalud, onda kvragu! dopizdi ovome pusta priča (iako se ne bi svi, npr marko, sa mnom složili). ili ne dopizdi, ali onda cijelo vrijeme priča sam sa sobom, pa ako vam je to po volji, izvolite. ali objekt bi mogo bar malo mrdnut, kažem ja, ako oćemo pravu utakmicu. ovo prvo valja ostaviti umjetnosti, ili tinejđerskoj zaljubljenosti.

iz: skice (nepodobne) za diplomski


DSC00460


kad nas se kao malene uči da imenujemo svoje malene lutke i umjetnu (ako se ravnamo po mogućnosti za (ne mogu bez mogućnosti jer bi onda isključila mrtvorođenčad) živo-neživo principu) ili pravu živad, daje nam se i usađuje pomisao da smo in charge, ravnatelji, stvoritelji, bogovi. tu leži začetak kasnijih previsokih stremljenja i razočaranja koja iz njih proizlaze, u tome šta sama mogu dati ime, a u njemu je sadržana bit.


***


ja: šta to pjevušiš?!
on: husky rescue. ma, ta mi je pjesma ostala u glavi. ženski dio...
(ja: ...tvog malog tima na poslu je danas cijeli dan puštao tu...)
on: ...mene je jako simpatizira.
(on: ženski dio? jesam li ovime ranio svoju muškost?) NE VALJA PITAJ NJEGA KAKO BI ON TO REKAO
on: ali ženski dio mene je lezbijka.
(poljubac)


(par dana kasnije)
ja: kako bi ti rekao, ti osobno, kad bi htio reć "jesam li ovime ranio svoju muškost?"?
on: kad bih ja to htio reći?
ja: da.
on: ranio čime?
ja: nije važno, nečime.
on: ja to ne bih rekao.
ja: da, nego kako bi ti to rekao?
on: ja to uopće ne bih rekao.
ja: ne rekao, nego promislio. kad bi to išao promisliti, kojim bi riječima promislio?
on: ali ja to uopće ne bih promislio. ne može mi ništa raniti muškost. ja ne vjerujem u muškost. ni u muškost ni u ženskost. to su konstrukti.

iz: ogoljavanje prie~e^e˘e°eę`e˙eé˝e˝eëma*; metadrame

______
* nisam sigurna - je li zabavno kad se ogoli postupak pri ukazivanju na ogoljavanje postupka?

***


ja: čekaj, moram prvo ovo bacit u smeće. di je smeće? ček, eno ga preko ceste.
sestra: di je cesta?

iz: zen budizam na zapadu


nedjelja, 5. listopada 2008.

I.

Ovo je moja knjiga iako je ne pišem ja nego moja susjeda dakle ipak je pišem ja, Aleksova susjeda. Pišem ja jer Aleksu dođe muka kad mora odlučit u kojem licu da piše, a meni ne dođe muka nego me to intrigira, a muka mi dođe u nekim drugim situacijama naprimjer kad me Aleks izvede na piće u kvart pa poslije toga spavam pa me probudi ona grozota od susjede kad krene preskakat vijaču u štiklama ali valja mi pisat o Aleksu jer je ovo njegova knjiga. On ima problem sa spavanjem tojest živcima i nervozom i kaže da se to zove sindrom nemirnih nogu, a ja kažem da to moja Babasejka zove nervoza u nogu i onda otkad sam i ja to počela osjećat i govorit mami da šta mi je, nervoza u nogu mi je, pa ona popizdi i kaže bižća s tom babinom dijagnozom ajća.

Aleks u ormariću ima puno deserata tojest slatkiša a ja ih uopće nemam zato šta sam ostala bez para a i sve o čemu ja mogu mislit su dječje žvake koje Štipe ne voli da jedem jerbo da imaju aditiva i isto tako mi ne da da jedem senfa i topljenog sira kad smo išli u dućan skupa on mi ih je nasilno izvadio iz košarice a kad me pitao jel ti treba šta iz dućana rekla sam trebaju mi dječje žvake al on mi ih drzak nije htio kupit jerbo da neće on mene trovat aditivima. Ali mi nekad noću kad sam besana dođe želja i nagnuće za slatkišima pa onda nemam pa se moram uvjeravat da mi odgovara šta mi je želja neispunjena jerbo to omogućuje željin opstanak i dugotrajnost ali jalovo je to jer valja da mi želja opstane za partnerom i njemu za mnom ako već pričamo o tome, a želja za slatkišima i desertima bolje da mi šta prije mine i nestane iz vidokruga.

Pa sam onda rekla Aleksu da ću ja njemu vikat pod prozorom da nek mi baci slatkiš.

Ali problem je šta ne znaju moji muškarci da trebaju zadržat želju pa ih onda mine želja za mnom. Ali lažem jer uvijek mene mine želja ranije tako da ću se valjda njome morat pozabavit. Moj je neki problem šta sam glupa iako to muškarci a pogotovo žene jer one mene mrze ne znaju pa mi je to onda još veći problem jer to moram skrivat iako ne znam zašto ako sam glupa ne smijem to i pokazat ali mislim da će muškarci onda bit malo kao razočarani ili puno a to bi mi bilo kao da ja onda nisam dobra osoba.

Danas nije dovoljno da je žena lijepa, mora biti i pametna i to me živcira jer ja uopće ne volim znanost nego volim ručni rad.

Aleks samo sjedi i ne zna šta da kaže o sebi pa kud da onda ja pišem o njemu a da to ne bude preintimno? Tako me nemojte osuđivat ako puno pišem o sebi ali to je zato šta ko će ako neću ja. Aleks ima crnu odjeću kao neki crni borioci i to je lijepo jer nikad nisam vidila da ima takvu odjeću a isto tako je bos šta nisam nikad prije vidila i šta je isto lijepo ako želite znati moj sud.

Još o Aleksu znam da je pri kraju liminalne faze ali mislim da je bio malo popio kad je to rekao pa u to ne možemo bit sigurni iako se nadam da je na izlasku jer liminalna faza mora bit zaokružena i određena i nemoš tu ostat kolko ti se prohtije kako je on naumio sve mi se čini a ja ne znam di bi ga to moglo dovest iako naravno nije to uopće moj posao jer nisam ja baba šta u susjedstvu sve oće znat i ko je ušo u koju fazu i s kim se seksao.

Aleks kuha pire i grije paprike. Postavio je stol tako da budemo bliže zato šta je to logično ali kažem ja di bi mi bili da nam život i mladost nisu uljepšani time da nam neki naprimjer susjed tuitamo kaže da je bolje jest poprečno jer smo uzdužno predaleko.