they try to make me go to koledž
but i said no no no
mislav


i ljubav i pisanje su dve stvari o kojima već praktički čitav život intenzivno razmišljam, a kad se osjećam ko izdajnik i malo o ekonomiji ili imperijalizmu.
primož







ima tih ljudi, svih ljudi koji nisu u paru ili nekom većem broju, ljudi kojima je svaka gesta, svaki čin koji neko vidi, uzmimo pojam široko (gledam, gledana sam, prozor, rupa, mikroskop, gledalište, panoptikum, sljepoća, naočale, ogledalo, oko, san, sleđivanje, teleskop, medijalizacija, nadziranje, pitanje, nevidljivost, okvir, film, izmicanje, nedogled), u kojem je svaki čin u kojem bivaš viđen čin inscenacije, element u procesu nalaska partnera. generalno su ljudi jadni, većinom ih zato volim, ali sebe ne mogu voljeti jadnu. nimalo ne mogu živjeti jadna, ne mogu i ne želim ući opet u tu klasu, u tu nižu klasu ljudi koji plešu jer love, hodaju da ulove, pišu da se svide, namještaju mišiće lica nesvjesno, najgadljivije je što je nesvjesno, najgadljivije je što im se čini prirodno (uzmimo pojam nekritički).
marko: estetiziraj, sano.
estetiziram.


***


zabolila me plomba. to je jer puno žvačem i premećem po ustima razne nejestive stvari, primjerice žvake. to je kad sam nervozna, nesretna ili generalno nešto nije u redu, pa se malo vratim na oralnu fazu. a neki kad su nervozni primjerice ne mogu jesti, kao ja kad sam jako nervozna, pa onda mogu samo izlučivati, popularno rečeno srati. to je isto korak unazad (na analnu fazu). ali ono su bila dva koraka (analna, oralna), ovo je ipak manji korak unazad. zato zaključujemo da to znači da šta si nervozniji, manje regresiraš. ali kad sam izrazito jako nervozna, onda povraćam. to je još ultimativniji čin izbacivanja jer je vanredan i izokrenut i ne spada u fazu osim šta joj se možda približava kao neka obrnuta oralna faza. nadalje,

iz: psihe analiza


***


današnja mladež srce ne crta onako kako bi po dobrim običajima i klasičnom odgoju trebalo, već <3> (hvala na razumijevanju i uvažavanju toga da ovo srce koje sam nacrtala ima kapicu; naime, ne mogu prevarit html kojeg moraš zatvorit), manje od tri (krasna simbolika!) jer su se čitati/govoriti učili online ili bar digitalno. oni srce prirodno* misle kao manje od tri, što je dobar pokazatelj toga kako su misli strukturirane jezikom i kako je struktura mišljena jezikom ljubavi i kako su jezični simboli strukturirani ljubavlju i kako je ideja ljubavi ujezičena u strukturu i kako je struktura ljubljena mislima jezika.

iz: kolodvorski grafiti


***


primož: ja sam još kao mali kritizirao društvo spektakla.
sana: je li?
primož: da.
sana: kako?
primož: ne sjećam se, bio sam mali.
sana: pa kako onda znaš da si ga kritizirao?
primož: pa ko se nije kao mali odupirao društvu spektakla?


***

kad odem kod okuliste provjerit dijoptriju uvjek sam više uznemirena nego kad odem kod primjerice ginekologa ili dentiste. onda ako me i posjednu ispred nek počekam još sam nervoznija kao ono pred ispit ali kad si skripte ostavio doma pa nemoš u zadnji čas učit pa da ti bude malo lakše šta malo ponavljaš. nekad uđem odma i onda me on može posjest na dvje stolice a ja sam najsretnija kad me prvo ispita onu težu, onu di se pogađaju slova. onda sjednem te me on ispituje koje je to slovo, pa se znojim i mučim, molim jače staklo, molim slabije staklo, škiljim, opravdavam, molim opet jače staklo, pogađam, pokušavam bit duhovita, kažem da ne znam to ali da znam ono pokraj i ono iza. onda mi okulista premjesti onaj konjski vizir pa me ispituje drugo oko. to mi ide glatko jer sam tad već naučila slova napamet. ipak, kad dođem do nekih veoma malih slova, iako i njih znam napamet, malo mi je neugodno baš ih sve znat jer da me ne uhvati da varam, pa neko iako znam koje je kažem da ne vidim. ako je okulista bio čoviječan i ako smo uspili uspostavit dobar kontakt i razvit privremeni odnos pun razumijevanja i uzajamnog povijerenja, onda mu možda i kažem da bi mu mogla reć ali da ga zapravo ne vidim nego sam ga, pa prijeđem na pokajnički glas, naučila napamet. ipak, to se ne desi svaki put, i zato mi je dijoptrija na lijevom oku sjebanija jer okulista samo na desnom uspije izvršit pravo naučno ispitivanje. priželjujem da me okulista razotkrije i naruči mi odvojene posjete za svako oko, s minimalnim vremenskim razmakom od 3 tjedna između ili da bar promjeni redoslijed promatranja oka jer inače ću osljepiti.

iz: u ordinaciji


***


sana: mislave, bole me sise.
mislav: okej, ovo je sad malo pr..
sana: mislila sam da je to od ređipeta, jer su me bolile baš zadnjih par dana kad sam nosila tvrdi ređipet, onaj sa žicama?
i onda sam mislila da me bole od toga ali recimo danas uopće nisam nosila ređipet na posao i opet me bole.
trebam dobit mengu ili sam možda trudna.
mislav: nisi trudna.
sana: ali možda sam trudna. možda po duhu svetom.
ali ja ne vjerujem u njega.
ko zna je li epistemološki moguće zatrudnit s nekim u koga ne vjeruješ?

iz: indokrinacija; kritika čistog seksa


***


kad ti je neko seksi, kad mi je djelić svakog dijela njegovog tijela seksi, zašto mi je seksi, zašto mi je taj djelić seksi, kultura me nije učila da dijelove objekata uzimam sinegdohalno seksualno, zašto? i perverzno je, da ga želim u sebi, da ga želim konzumirati pičkom i ustima, da ga želim doslovno pojesti, zapravo, jer kad je on u meni, kad se smiksamo, izaći će dijete, seks je perverzan jer će iz njega izaći dijete, dijete je perverzno ili je perverzno tek to šta ga predmnijevamo nevinim. to je izvorni grijeh s kojim se svi rađamo, a ne neka šovinistička prehrambena edenska spika.



***



unišla sam kod svoga staroga mladića. primijetila sam da je počistio stan i rekla: sutra ti dolazi čistačica? odvratio je da da. jako joj se radovao i zaista je lijepo sredio stan. rekao je da će joj platiti 6 sati, ja sam se jako uzrujala i uzbudila rekla da ću mu ja sve očistit za dva sata i nek ne pretjeruje ali njemu je bilo neugodno jer je stan bio razmjerno prljav. čujem danas da je ona rekla da će joj trebat 4 sata i malo sam mirnija jer ga nije za puno preveslala. stan sad blista, kao šta kod mojih mladića sve blista baš kad raskinemo. tako naprimjer počnu pit ili se drogirat ili se seksat i postanu skroz naskroz zabavni tek nakon šta se rastanemo. to me činilo, a izgleda da me i dalje čini razmjerno nesretnom.
osim šta ga nije za puno preveslala, čistačica je pokazala sklonost premiještanju namještaja, a njemu se to ne sviđa ali neće je upozoriti nek molim to ne radi. a ja se osjećam izdano jer ako sam se ja sa svojim dekoraterskim sklonostima uspila uzdržat da mu premiještam namještaj, kako to da sad njegova čistačica ima pravo na to, i da joj on to još i plati? također mu je premjestila knjige. ni to joj neće reć, i živjet će s neadekvatno namještenim knjigama, zato da je ne učini nesretnom. a ja si priželjkujem mladića koji će meni, kao šta mi je cimer goran velikoga srca dopuštao, dopuštati da mu premještam namještaj i radim neke druge stvari i ako mu se ne svide, a jer mi neće htjet povrijediti osjećaje.
iako naravno želim da mi uvijek sve kaže, ali da kaže i svojoj čistačici. srećom nisam više sa svojim mladićem, ne bi podnijela svo uzrujavanje i uzbuđenje koje mi pruža njegov odnos s čistačicom.

iz: klasna krivnja.


***

prejedanje više nije društverno priznato (kao naprimjer u starom rimu ili kod gargantue) pa tako nije valjano sredstvo sublimacije. jedem umišljam da sublimiram, dakle. možda: postim sublimiram.

iz: psihe analiza.


***


on: oćeš ostat tu?
ja: do kad?
on: do kraja.
ja: samo mi se svidila ideja da kliznem niz ormar.


lijepo spavaj, krevet je zavezan.
mislav













iz: obitelj ili karijera; vježbe za bivanje; nacrt za dizertaciju o boli; pograničja predestiniranog; sitcomi, sita sam vas; priručnik za robove u tranziciji; ljubav

iskrenost je privilegija siromašnih duhom. aj, ubo sam se na krevet, imaš li keksa?
boris

sana: maarko, oće sa mnom bit sve u redu?
marko: oće, sano.
sana: pitala sam to primoža i on mi je reka da ne zna, ali da će on učinit sve šta može da budem u redu. možda je to reka da ne bi baš klišejno reka da oće. čini mi se da je i malo razmislija, ali možda je to napravija da ne bi baš klišejno reka da ne zna.

čitala sam pet prijatelja, jednu iz serije knjiga izmišljenih da bi potakle apetit tisuća čeda diljem svijeta, i george, koja su svi htjeli biti kad su se igrali kao mali ali anji bi nju netko uvijek dograbio pred nosom pa bi bila dick, ali i to je bilo u redu, kaže ona, i george se nije mogla ljutiti uz tako divan pogled na demonske stijene koje izranjaju iz mora. pa sam ja opet zaključila da njena ljutnja nije bila autentična potreba. ali ni naše ljutnje s kojima imamo priliku imati posla u svakodnevnom životu, ako ih možemo zamisliti ustuknutima u susretu s predivnim pogledom, nisu autentične. mislim da je svaka ljutnja slaba na nešto, da svaka ima nešto pred čime bi ustuknula. tako da nema autentične ljutnje.

iz: logika prvog reda do mora; pustopoljina-vriština-đumbir-hridi


***

ja: i jel bi ti nešto falilo?
(iz: kumim mislava po tisućiti put)
mislav: možda.
ja: koji si ti bedak zaljubljeni. šta bi ti falilo? s najboljom prijateljicom. koji su temelji dobrog braka?
mislav: građanskog...


***


najveći kompliment nekoj datosti (i najveća moja autozabluda) je da je neki moj sud o njoj objektivna spoznaja. kad ni ne vidim uvjete koji su mi uvjetovali tu subjektivnu spoznaju - toliko mi objekt spoznaje savršenošću zaslijepi oči, to je divna nesvjesna gesta.

iz: medikamenti su suplementi, a komplimenti?


***


domislila sam se da se ne umire svjesno, da se prijelaz desi potpuno neprimjetno, samo si to moram još dodatno utemeljit na nekoj nevjerojatnoj sličnosti dvaju (?!) svjetova.
inače, ne želim umrijeti prije mojih prijatelja iz razloga šta ne volim propuštati dobre, ali ni loše (!) tulume. ako vrijeme i jest relativno (a jest. - mislav) i ja ih u drugom (?!) svijetu budem čekala samo koji moj dan, oni će opet toliko toga doživit i promijenit se, pa da me vole i čekaju da me vide ko josipa lisac svog pokojnog čovjeka, opet recimo moj tata ne zna da amerika ima crnog predsjednika.
osim ako recimo u smrti (?!) možemo sjedit pred ekranom i na neki internetu sličan način sudjelovat ako ne u pravljenju (a možda i to malo, pri zajebancijama a la pucketanje namještaja i nevjerojatne slučajnosti) onda bar u primanju informacija. možda moj tata sad zna šta se sve tu dešava i iako ne može dijelit to s nama, možda sad ima neke nove oblike i vrste uvida koji mu to malo nadoknađuju. pa se opet svi možemo skupa družit.
ja bi se volila vječno družit sa svojim prijateljima.


***


jutro nakon što masturbiram mogu ju/ga sresti i tad osjećam da ju/ga posjedujem, zbog pretezanja informacija s moje strane, jer on(a) ne zna da smo sinoć spavali zajedno.

iz: kritika čistog seksa


***


orfej se birajuć između žudnje (da pogleda ženu) i ljubavi (očitovane u želji da je spasi) odlučio (moš li se (ne mislim na njegovu lik-ovnost sad) uopće odlučit? to nije prava riječ, pravi naziv. da je odlučivao, ishod bi bio drukčiji)(ustvari je odlučivanje naravno jedino šta možeš napraviti, nikakva druga radnja ne postoji), kaže teoretičar, za žudnju, pa ju je, ženu, pogledao, pa ju izgubio. e, ja se ne slažem. ne oko toga šta je orfej napravio nego oko žudnje. on se odlučio za žudnju, ali ju je, bidan, odmah i izgubio, jer žudnju izgubiš kad je realiziraš tako da se i nije baš odlučio za nju - on ju je realizirao pogledom pa je izgubio sve. da je izveo ženu van (ne van, u život, nego van u život)...pa, ona bi se malo trudila da on nema osjećaj da je sigurno ima pa bi i dalje žudio. jerbo je žena, jerbo je to njen posao.

ovo mi pada u vodu
(ako je žudnji svojstvena kratkovječnost i ako na situaciju gledam, a gledam, očima hrasta, a ne mušice)
ako on žudnju nije realizirao i potrošio već aktualizirao pa mu je ostala. ali i dalje mislim da je bolje da je aktualizira zajedničko dinamičko neprekinuto zavođenje.

ali jako je teško postići da partner(ica) ima dojam da me nema i istovremeno sigurnost da me ima. to dvoje je samo naizgled nespojivo. tj nespojivo jest, ali ne i ne-su-bivstljivo. a nužno je oboje, pokazat mu/joj da si bezuvjetno tu, a jer ga/ju voliš, i pokazat da si nestalna poput nestalnosti, a jer voliš sebe.

iz: le plaisir du désir; ljubav; pograničja predestiniranog


***


ne želiš me ubiti. imala si priliku za to i nisi mogla. (kaže neki kulturni artefakt) znači li to da bi bila mogla da je htjela?
(znači li to da ono šta istinski želim - i mogu?)
znači li to da bi bila mogla da nije imala priliku?
(znači li to da je želju nemoguće realizirati pod pritiskom?)

iz: le plaisir du désir


***


dakle, knjiga se zove "Ustaško - domobranski pokret" i ja sam mislila da je to neki domobranski pokret koji se zvao "Ustaško". Ili da je to domobranski pokret opisan za malu djecu. ali onda vidim da je neko jednostavno upisao povlaku umjesto crtice!!! dakle, ustaško-domobranski pokret. tad je sve jasno.

iz: važnost minuciozne interpunkcije


***


zbog sporadičnog nedisplayiranja grafičica popularno nazvanih smajlići već njihovog pojavljivanja u mom skype sučelju u tekstualnom obliku kao i zbog neshvaćanja svih nijasi mog iskaza koje bi visoko animirane grafičice koje na njega prilljepim trebale prenijeti, imam dojam i predodžbu da moj mladić i ja imamo različnu verziju skajpa i da moja informacija ne stiže do njega onakva kakvu sam je odašljala. to je lijep primjer buke u kanalu. rekla sam to svom mladiću, doktorantu humanistike s mediologijom kao posebnim poljem interesa. nije mu bilo jasno o čemu pričam.

iz: teorija komunikacije u praksi; ; reminiscencije


***


ja: znaš kako životinje u crtiću padnu u provaliju tek kad shvate da trče nad provalijom?
on: znam.
ja: o tome ću pisat.
on: o tome je i žižek pisao.
ja: žižek? jebemu boga žižeku!!
on: ali možeš s njim polemizirati o tome.

iz: kako životinje u crtiću padnu u provaliju tek kad shvate da trče nad provalijom


***


kažu da fine i dobro odgojene djevojke, pa i mladići, ne smiju, ako je ikako mogu izbjeći, u iskazu previše koristiti osobnu zamjenicu ja, a pogotovo njome iskaze započinjati, jer time ukazuju na sebe, na svoju važnost naspram sugovornika (ili sugovornice). ali ako svi napustimo tu rabotu, neće biti egoističinih ljudi, žena i djece spram kojih će se određivati tojest definirati onie kojie žele biti finie i uljuđenie, i više ili manje skoro će se stvoriti nova distinkcija, a (ja) nagađam da bi se to moglo izvesti punjenjem glagola egoizmom.

iz: gramatika - etika - identitet (problematika)

***


ako je ovo igra, onda se igram.

iz: postulati; je li moguće biti van diskursa onih s kojima si zajedno u diskursu, i da li to možda ovisi o gledištu, želji ili odluci, a da pritom ovo nema veze sa središtem diskursa koje njime upravlja i njegov je dio, a istovremeno mu je izvan?


***


a šta se tiče definicije: kad odredimo nju, znat ćemo sve jer će ona povratno odrediti nas.
baš zato to nije niti malo jednostavno.
ipak, neki definiraju s lakoćom. ili bolje rečeno: olako.
to su vjetropiri. i sama nekad naginjem tome da budem vjetropirka.

iz: e(g)ologija

sana: maarko, oće sa mnom bit sve u redu?
marko: trebalo bi.