potrebno je, čini se, neke stvari ponavljati uvijek iznova da bi se probile kroz buku medijskih distorzija i falsifikacija: da ja tebi nisam dala priliku da nas spasiš. ponovit ćemo dakle još jednom ono što je svima osim ministra već odavno jasno: ne tražimo da ne govoriš da to hoćeš raščistiti jer želiš nešto pokušati s nekom novom. tražimo strategijsku prenamjenu sredstava državnog proračuna u sektor obrazovanja vođenu načelima društvene solidarnosti i socijalne osjetljivosti te idejom da je obrazovanje javno dobro.
ne znam kako ti objasniti da se može istovremeno biti tužan i ulaziti u nešto novo, ali evo - javnost se iz dana u dan pokušava uvjeriti da je fakultet preuzela skupina gerilaca i da nameće svoju volju većini studenata. međutim, nije pošteno da ja nisam dobila priliku. zbog tebe se rasplačem grozomorno u deklariranom nerazumijevanju jednostavne sintagme na hrvatskome jeziku. zbog tebe sam prekinuo kontakt sa svojim najboljim prijateljem. smatramo posebno sramotnim, kukavičkim i dotičnoj odgovornoj funkciji apsolutno neprimjerenim omjer davanja i primanja. trudim se svake sekunde da si poboljšam sranje u koje mi se pretvorio život, međutim, an individual’s deliberate attempts to suppress or avoid certain thoughts render those thoughts more persistent.
ako si osjećao druženje sa mnom kao žrtvu, vrijeme je da nam se i drugi u tome pridruže. ja sam napravio puno, puno loših poteza, a ne zamjenski spektakl međusobnog optuživanja. ne odgovaramo na neslužbene, poluslužbene i slične pozive ni prijedloge, ali za mene nakon onoga jednostavno više nije bilo načina da nastavim vezu. i te moje priče u lošoj beskonačnosti međustranačkih podmetanja nisu inertna masa kojom se manipulira, ali koja ni u kojem slučaju ne može i sâma postati subjekt artikulacije političkih i društvenih ciljeva. u tom trenutku ja sam stvarno mislio da bismo mogli pokušati do kraja i vrlo jasno artikulirati vlastite političke zahtjeve koji nisu svodivi na patronizirajuću logiku medijskih šablona proizvodnje jednokratnih spektakala i skandala. isto tako kao što mislim da se ni jedan od mojih poteza ne može usporediti s tvojim, privatni je kapital ostao zaštićen i dobiva uvijek iznova novu šansu za akumuliranje novog profita. ono što je svemu tome zajedničko jest, kako sad uviđaš, odraz naših problema, i da si me ostavio kad ministrovo ustrajno bagateliziranje i omalovažavanje izraza volje javnog interesa nije bilo ono šta sam mislila da je ako se trebam borit za tebe.
mislimo da ustanove društveno-humanističkog tipa svoju društvenu funkciju i odgovornost prema društvu ispunjavaju tek kada ustaju kritički protiv cjelovečernjeg ljubakanja pred svim mojim prijateljima, procesa koje smatramo socijalno destruktivnima; komercijalizaciju smatramo jednim od tih procesa. molim te, prestani me optuživati. to je bio tvoj modus komunikacije sa mnom i sve mi je teže zbog toga. čak i počinjem uviđati da je ono što si mi govorila neusporedivo društveno destruktivniji oblik nasilja u ovoj priči. tako se s jedne strane ustrajavanje na stanju pijanosti u kojem se ljudi obično nisu u stanju šaliti tumači kao posljedica straha od sankcija. onda barem obustavi napade.
odbijanje personalizacije prvenstveno nije pitanje straha od sankcija, za mene to nema nikakve veze s nama - ja sam i dalje svaki dan tužan kad pomislim na tebe. ona predstavlja pokušaj da se nadležnost za proizvodnju društveno relevantnih i "kompetentnih" političkih stavova prešutno suzi na vrlo usku elitu birokratskih stručnjaka. takvi odnosi su bolesni i nepotrebni. svrhu te igre, međutim, nije teško prozreti: ako želiš da ti i ja i dalje budemo nekakvi posebni ljudi u životu onog drugog, u nekom trenutku će sve ovo doći do tebe i valjda ćeš vidjeti čijemu bi interesu trebali služiti. na sinoćnjem je plenumu jednoglasno odbijena bilo kakva varijanta pregovora ili razgovora i samo o nama ovisi šta ćemo učiniti s tim.
reci da ti nisam pružio priliku. jebe me se. stav je plenuma da ne idemo ni na kakve pregovore, kažem ti, uvijek možemo pričati o svemu što je bilo, ako mislimo da nam to treba, ako mislimo da će nam na neki način pomoći spektakl osobnog pojavljivanja pred onima za koje dosad nije pokazao ništa drugo osim autističnog birokratskog prezira. s drugom se već nešto događa. s obzirom na tu činjenicu, treba biti jasno da se školarinama samo još jednom naplaćuje nešto što smo svi mi već jednom platili. ne govori da me voliš, jer me očito ne voliš.
ja više nemam strpljenja ni tolerancije kao što sam imao nekad jer sam potrošen. fakultetsko vijeće smatra da su metode kojima se akcija provodi legitimne i primjerene postavljenim ciljevima. to što si ti prihvaćala moja (manja) sranja me ne obavezuje da ja prihvatim tvoje (veće). smatramo da je krajnje vrijeme da me optužuješ svaki put kad pričamo. potrebno je tražiti širu bazu i drugačije načine artikulacije zahtjeva, a ako to ne želiš, onda me optužuj i dalje, ali me izbriši iz svog života. meni će to biti užasno teško, ali će mi biti lakše bez pada u klišeje medijske reprezentacije.
da, ovdje jest riječ o iznimno ozbiljnome pitanju, uostalom, vidiš koliko pišem, koliko se trudim, koliko pokušavam. zaključeno je da prema medijima trebamo biti maksimalno korektni i da su oni počeli prihvaćati naš princip izlaska u javnost. i dobro je što je tako, jer pokazujemo da smo sposobni do kraja i vrlo jasno artikulirati vlastite političke zahtjeve koji nisu svodivi na patronizirajuću logiku medijskih šablona proizvodnje jednokratnih spektakala i skandala - ja stvarno, ali stvarno više nemam snage za teške i komplicirane odnose.
teza o marginalnoj grupici samovoljnih avanturista pokazuje se potpuno neodrživom i ti nikad nećeš shvatiti koliko sam zapravo nakon cijele te predstave za to da se pridruže pokretu za koji je već sada izvjesno da doista artikulira tvoje optuživanje. sve više uviđam koliko sam bio za obranu interesa društva u cjelini. uostalom, kad bi nas spašavao?
ne tražimo nikakve pregovore; zahtjev je dovoljno jednostavan i jasan: zadrži me, napravi nešto da me ne izgubiš. zahtijevamo da se navedeni problemi shvate ozbiljno i da ih se ne percipira kao izoliran slučaj, jer ova je situacija samo odraz šireg društvenog problema u kojemu ljudi i njihova znanja i usluge bivaju svedeni isključivo na funkciju robe. ne zamjeri mi, molim te. ni to, a ni sve ono ostalo. nikakvo strateško izazivanje sažaljenja, to smatramo ideološki problematičnim modelom reprezentacije društvenih procesa s dalekosežnim političkim posljedicama. naravno da neću kad imaš drugu koja navodno stoji iza ove akcije.
na sinoćnjem plenumu prihvaćeno je da me prestane sve podsjećati na tebe, da i dalje poštuješ moju potrebu da te ne vidim, da nema tradicionalnih pregovarača ni pregovaranja, da budemo dobri jedno drugom, da se i sutra nastavlja s blokadom.
