vozila sam se doma na bicikli i usporila optimalno za filmski kadar vožena
kamera idemo na ladanje breze
ili neko bjelogorično sranje pirkalo je
u visini na vjetriću i nadvisivalo cestu koja bi se u filmu zvala aleja i do te mjere sam savršeno izvela repliku da više nije bilo riječ o kiču već je savšenstvo izvedbe oslobodilo sliku i bilo je jako lijepo a ja sam pomislila kako ne bi uopće vidila tu sliku da je nisu odredile tisuće filmskih slika koje sam pogledala i kako (su me dobro učili da) film ne prikazuje stvarnost* već stvarnost prikazuje film.
iz: pogled kroz medij - medijalizacija pogleda
danas je dan državnosti (ma kajgod komunjare mijenjale) i čovjek se ne može ne osjećat uzvišeno, sjećajuć se šeksa s hipster okvirima za naočale i mesića s puno ne-sijede kose.kao takav, i nije nego dan za laganu vožnju alejama i sjećanje na dane ponosa
OdgovoriIzbrišikao nije se stvarno desilo ako nije ostalo zabilježeno. makar na blogu :D
OdgovoriIzbrišiviše živi manje piši to si usavršila
OdgovoriIzbriši