ako umrem,
ostavite prozor otvoren
da se razrači smrad
mog mrtvog tijela
u bajkama palčice i palčići, sva ta stvorenjca koja nisu nikom nalik na kraju nađu srodnu dušu. to ako ćemo upotijebit frazu - jer točnije je da nađu srodno tijelo. recimo da nije autor htio nego je djelce htjelo, ili smo mi htjeli da nas djelce, pouči o (zavara o) tome kako svaka krpa nađe zakrpu a lonac poklopac a škatulica isto poklopac,
tu je zajedničkost djelo
stavilo u tijelo.
utjelovilo u tijelu pa je ono metafora za duh. ali nije. jer su se recimo palčić i neki stari bračni par slagali duhom, ali nisu završili zajedno u ljubavnoj vezi (koja isto implicira i leži na postavkama da se srodne duše sjedinjuju i tijelom al to je druga priča) (i zanemarimo za trenutnu potrebu distinkciju duh/duša, ne jer ne znam il ne mogu nego jer mi se ne da) nego su ga oni usvojili ko rođeno dijete ili neki kurac ili pička. ne smiju se zvanično deklarirat kao srodne duše jer nemaju similarno/istorodno tijelo ili su nedajbijela svjetlosti istog spola. i tako ide priča dalje dok oni ne nađu nekog jednakog tijela a bome i statusa al to je druga priča dakle tijela a u njemu se ogleda i vidi status ipak ću reć. tijelom moš transcendirat status. dušom nemoš transcendirat tijelo. statusom moš transcendirat dušu. ipak, statusom nemoš transcendirat ljubav. al ljubavlju nemoš transcendirat tijelo.
- pa dobro, koja je to fora s čekanjem pravog (kolega)
- (ja) ne znam
- pa ti se krećeš u tom ženskom krugu
- ne baš
- jesi ti čekala pravog
- šta misliš
- jesi, al ne dugo
- šta, za prvoga koji je naišao mislila sam da je pravi
- vjerojatno jesi, al nisi vjerojatno radila veliku frku oko toga. jel jesi
- ja za svakog mislim da je pravi
- vjerojatno jesi al nisi imala tako čvrsto definirane kriterije oko toga
- sad ih imam
zanimljivo mi je primijetit da su svi moji imaginarni prijatelji otjelovljeni u nekoj drugoj fizičkoj osobi, dok markove, stipine, mislavove i leove imaginarne djevojke, izvana gledano, nemaju tijelo. oni oće specifično tijelo? njima nijedno tijelo nije dovoljno lijepo? njima treba da je do kraja izmisle? oni strahuju od polnih bolesti?
slušam kejva, lagano sunce lagano ide leć, jedem mandarinu.
ako umrem
ostavite sunce upaljeno
da vide doć prijatelji
pokupit moj leš.
dijete izlaskom iz nje(ga) dolazi na svijet, pa ženin trbuh nije svijet. kako je ženski trbuh sinegdoha žene, tako žena nije svijet, kojeg sačinjavaju samo muškarci i bespolna djeca.
vi koji kažete da je sve ovo samo u jeziku molim prisjetite se pitanja, trebam li to više ponavljati, što je to izvan jezika?
ako umrem
bit će to u kurcu.
probudila sam se, um je osvijestio sebe, tijelo sebe nije. za razliku od uobičajenog, um je osvijestio i nedostatak tijela i trenutak kad je počelo polako nadolazit. nisam se micala, ne jer ne bi mogla zato šta su mi primjerice sinapse odrezane, nego jer sam uživala u polaganom nadolaženju. time je um kao šta je poznato osvijestio i samo tijelo a ovo bi puno ljepše rekla da sam mogla reć tad, ali nisam, jer sam uživala u naplavljivanju sebe tijelom i tijela sobom nauštrb posezanja za olovkom koja je stajala pored.
- a jel vjeruješ u ljubav na prvi pogled (kolega)
- (ja) ne znam šta je to
- kako ne znaš šta je to
- ne znam šta je to
- kako ne znaš
- šta je to
- pa ljubav na prvi pogled
- pa šta je to
- pa vidite se popričate par minuta i to je to
- ja se u svakog zaljubim na prvi pogled
- kako misliš u svakog
- pa u svakog u kojeg se zaljubim
- stvarno si površna
posteljina se ne mijenja prije nego šta ti stigne ljubavnik zato da njemu bude čisto, nego zato šta je to trenutak u kojem si možeš dopustit da se lišiš njegovog mirisa i prisustva imaginarnog ostatka njegovog tijela u plahtama.
iz: mediji i higijena
ako umrem prije tebe
nemoj me ostavit.
