Rusulica

iva: sana je totalno podjetinjila. a čuj mene! a šta je ona inače?
nenad: inače je brdo.
'04.





kad smo u domeni ilegale, npr. neprijavljenog iznajmljivanja stanova, računa li se to ipak po nekim legusima ili smo u mračnoj zoni u kojoj ja mogu poslat svoje ilegalne gorile da nepravilnosti u ilegalnom protokolu, primjerice gazdin zahtjev da mu ja plaćam pričuvu za stan koju je po zdravom razumu i zakonu dužan plaćat on, ili ako to nije zadovoljavajuć primjer jer spominjem zakon, ako mi ne dođe popravit puknutu cijev, ili čak: ako izignorira moj zahtjev da mi ugradi jacuzzi kadu, smijem li onda ja poslat svoje ilegalne gorile da nepravilnosti u protokolu, ili čak: odstupanja od onoga šta ja predmnijevam protokolom, riješe na ilegalan način?

mora li svaka partikularna situacija bit razriješena konsenzualno nevezano uz i-legalnost? ako je nužna konsenzualnost, nakon nje postignute, nepravilnost u protokolu ni ne postoji. ovo dakako ne vrijedi, pod (pogrešnom) pretpostavkom da je konsenzus naposlijetku uvijek moguć (ne slažem se s prijedlogom da mi sjedneš na glavu dok mi on gura tu dršku u šupak) ali ako ne vrijedi (ne želim gledati kako mom ljubavniku jedeš oči) u nekim slučajevima (ne pristajem na to da me raspršiš u atome), ako nije poopćivo, kako onda može vrijediti ikako?

meni preostaju moje ilegalne gorile. problem je jedino u tome šta sam ostala sama.







neki kulturni artefakt a mislim da je bila riječ o filmskom ostvarenju "spiderman" je rekao da ako za to postoji objašnjenje mi ćemo ga naći. naravno da tvorci tog kulturnog artefakta nisu sitničavi kao ja pa je moguće da su to rekli samo tako i da junak, vjerojatno spiderman, ispadne faca i muškarčina ali mene zanima, biću slobodna ko što jesam i uzeću uzrok umjesto objašnjenje, jer objašnjenje je nalaženje uzroka (sve možemo objasnit nađemo li mu uzrok osim ljudi) postoji li (djelić) stvarnost(i) koja nema uzroka? al stvarno, jebo vas, postoji li i ako postoji kolko je tih uzroka uspostavljeno retrogradno i jesu li možda vrlo vjerojatno svi?







zašto one igre koje (u pustolovno-strašnim filmovima i drugim pop-k artefaktima) postanu stvarnost, kompjuterske ili obiteljsko-društvene, za cilj imaju to da izbjegneš smrt, ako smrt ne možeš izbjeć? ne mislim na one jumanji-like iz kojih u neko doba izađeš, nego one u kojima je cilj beskonačno skakat s ploče na ploču nadajući se da ona na koju si naskočio nije minirana. beskonačno, dok ne umreš, ako budeš sretan, od starosti, srčanog, ili vjerojatnije dosade. one u kojima je cilj pronać na bijelom zidu skrivena vrata da te približavajući zidovi ne bi smećili, samo da bi se opet našla u sobi zidova koji meće i u kojoj opet imaš minutu da nađeš skrivena vrata koja će te odvest u još jednu. pri čemu se ne krećeš u tri dimenzije, prema rubovima koji bi u tom slučaju postojali, nego nekako fraktalno i beskonačno, kao da ne ideš prema rubu galaksije nego iz jedne razine u drugu, rasteš il se smanjuješ ko alisa al to ni ne primjećuješ, i tako beskonačno. šta nas tjera da ne damo da nas zidovi smeće? isti nagon koji nas nakon nekog vremena zarobljene u kavezu pod morem natjera da udahnemo, ili nada da sljedeći prolaz, sljedeći naskok ipak vodi u slobodu?

iz: metafizička početnica; metadrame; pograničja tautologije







ne želim ovde postat emo ni ništa, al ja ne da otplačem u san nego u dan, i kroz njega. suze čovjeku ženi i djetetu otpuste kemikalije o kojima mi je tijelo postalo ovisno i zbog kojih u svakoj minimalno dirljivoj, tužnoj i teškoj situaciji i pri svakoj lijepoj, jakoj i strašnoj misli počne plakat.
suze me sediraju i onda možda malo mogu podnit sve skupa: vrućine, daljine, kožu, prošlost, nužnost hranjenja, razbojstva i idiotizam, poslove i avione i dane, tijelo i veličinu svijeta, usamljenost, prijatelje, ljubav, i prijetnju iznenadne samotne smrti.

iz: neukusnoj







po evropskim pločnicima eurposke cipele odjekuju uglađenije. odjekuju li bolje od balkanskih europske cipele i na balkanu? odjekuju li i moje balkanske bolje u evropi?

to je zvuk ne prerezak nit preglasan, ugodno tvrdogumen, gotovo plastičan. potplati su upravo dovoljno debeli da zvuk govori ni-smo iz-li-za-ni, a dovoljno tanki da govori ne moramo nositi debele pootplate da nas uzdignu iznad ovih govana.







da bi ti partner mogao reć da ne bi mogao bit s nikim drugim mora se prvo s nekim drugim zamislit pa uvidit neprihvatljivost mu tog zamišljaja ili, ako baš oćete, nemogućnost da ga zamisli kako valja. dakle, ipak se mora zamisliti, a kako mi je ta pomisao neprihvatljiva, pomisao da se zamisli(š) s drugima, ne smijem te ni upitat oćeš li me prevarit, jelda da me nećeš prevarit, jelda da me ne bi mogo prevarit? ne smijem te pitat možeš li se zamislit s drugom jer te tako tjeram njoj jelda da se ne možeš jelda da ne možeš?

iz: veza 2.0.

ili, kad pilar inglesu objašnjava šta mora učiniti kako bi osjetio miris smrti, jel nama taj miris dočaraju nanizane slike junaka koji ljubi babe nakon šta su ove pile krv u klaonicama ili nam ga dočara pomisao da poljubimo jednu takvu babu?







iva: aj se popni tu na faks pa viči: ja sam brdo!
nenad: je, brdo ponekad popizdi jer je stalno prožeto koncima.
iva: pa ona baš to voli.
nenad: ali i to ti dopizdi ponekad.