Rusulica

je ne pas.
mislav

imam nezgodno razvijenu svijest o recipijentu. to može bit dobro i korisno. može i frustrirajuće pa onda ne objavim tekst dva mjeseca. kad je recipijent uživo onda to nije dobro jer se desi da se desi da primijetim, jer imam razvijenu svijest o njemu, da i on vidi mene, šta znači da vidi da ga vidim al još gore da on vidi mene, a kad me neko vidi onda se paraliziram i ne mogu napravit ni najmanju gestu niti reć nikakvu riječ jer će on jasno vidit, osim da vidim da me vidi, da lažem jer će način na koji ću ih reć, a koji će bit viđen, u sebi sadržavat informaciju da govor uopće nije moguć.

vozili smo se i dida je napomenija da ćemo prvo priko sela da vidimo pome, mislile smo da treba zalit il nabrat al ne, dida je mislija da to ne bi smile propustit. mamu i mene je bolilo za pome, ona se samo tila utoćat a ja sam bila šokirana jer je dida reka da se prije dva dana prijatelju iz šoltanskog djetinjstva u prometnoj baš tu di smo sad prošli otkinila noga i to je bilo ko kad su umrli michael jackson, lady di i majka tereza panika jer to se onda ipak dogodi kad se dogodi nekom koga znam i to me potrese više od aviona a poznato je da me avion potrese, a zanimljivo je da kad me udrija brod nisam bila prepadnuta, doduše nije mi otkinilo dio tijela nego samo skršilo zube i uostalom ja volim bol a šok je došao tek kad sam se navikla a onda drugi kad mi je tonino prikačija nove zube. skroz se lako bilo meni priviknit na nedostatak nego nije na zamjenski djelić koji pretendira da bude dio mene. pogledali smo pome, ja sam i pomama i didi odala počast slikanjem, on je ponosno pozirao, onda smo pošli babasejki.

dakle, ja FniGsam sretna, i trebalo bi opet provest jednu restrukturaciju, malo prije netom nego šta sam mislila da će trebat. uz to prmjećujem kod sebe regresiju
na prethodnu paradigm<script type>(function() { var a=window;{this.t={};this.tick=function(c,h,d){d=d?d:(new Date).getTime();this.t[c]=[d,h]};... šta je zilja važno je to da POGREŠKA Vaš HTML ne može biti prihvaćen: Tag is not allowedPrestani prikazivati HTML pogreške za tijelo ovog posta

iz: control

ležala sam na mulu gola, volila sam svoje tijelo pa čak i defektni prst, jer je bilo cijelo i jer je bio na nozi još uvijek prikačenoj na mene a ne u spalionici ili u onom otpadnom dvorištu s medicinskim otpadom odakle se, pitala sam didu, u sanducima hrpe tih dijelova raznih ljudi koji se ne bi podnosili međusobno, dijelova smrdljivih iznutra i izvana a koje su nekad njihovi ljubavnici jako volili, možda čak u sinegdohi, odnose u rupe.

mislim da bi mi onda neko mogo pomoć, onda ima šanse, kad bi svi znali koliko mi je loše, ali on misli da nema.

more je bilo ko želatina i kompaktno, više ko plastika.